fbpx

Boško i Admira: LJUBAV JAČA OD METKA

“Davno je to bilo u zemlji koje nema više nešto je prekrilo vrijeme nešto ljudi zaboraviše. Sjećam se sudbina mnogih u gradu ispod Trebevića ali Boško i Admira to je već bila filmska priča…”

I uistinu, vrijeme je prekrilo mnogo, ali priča o Bošku i Admiri do danas je ostala jedna od najljepših i najtužnijih ljubavnih priča naših prostora. Imali su 25 godina kad su ubijeni na današnji dan 18. maja 1993. na Vrbanja mostu u Sarajevu.

Boško je bio Srbin, a Admira muslimanka. Postali su simbol Sarajeva, ali i simbol zajedništva, kojeg i danas treba da se prisjetimo, mnogo češće nego što to činimo.

Mladi zaljubljeni Boško i Admira ležali su mrtvi sedam dana na Vrbanja mostu. Slika njihovih nepomičnih tijela u zagrljaju obišla je svijet zahvaljujući američkom reporteru Kurtu Šhorku, koji je prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi. Prozvani su sarajevskim Romeom i Julijom.


Niko se mrtve ljubavnike nije usudio maknuti s mosta, a tek je osmi dan srpska vojska odnijela njihova tijela i sahranila ih u Lukavici na srpskom vojničkom groblju. Snage UN-a su odbile pomoći u izvlačenju tijela.

Posmrtni ostaci su 1996. po želji Admirinih roditelja i uz saglasnost Boškove majke preneseni na groblje “Lav” u Sarajevu. Boško i Admira počivaju zajedno.

Prije tačno 27 godina u 17 časova završila je jedna velika ljubav. Bili su nerazdvojni punih osam godina. Njihova ljubav je bila iskrena i čvrsta.

Boško i Admira planirali su zajednički život, vjenčanje, a zatim je došao rat…

“Samo nas metak može razdvojiti”, govorila je Admira, a njen Boško nije htio napustiti Sarajevo bez svoje voljene. Majka Rada ga je molila na početku rata da ide s njom i bratom. Bošku je otac umro još prije rata i ništa ga više nije vezalo za Sarajevo osim voljene djevojke. No, nije mu padalo na pamet bez Admire otići iz grada…

Nakon godinu dana pakla koji su svakodnevno proživljavali u Sarajevu, odlučili su pobjeći, otići i živjeti negdje normalnim životom. Admirini roditelji nisu željeli da idu, ali par je odlučio. U maju 1993. sve strane dozvolile su da prođu liniju razgraničenja.

Pročitajte i:

Oko 17 časova su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke… Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Umro je na licu mjesta, a Admira je bila ranjena. Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, a zatim je i ona izdahnula pored njega.

Nakon dugo vremena bez zvanične optužnice, za ubistvo Boška i Admire optužen je Nedžad Herenda, pripadnik zloglasne paravojne formacije „Ševe“. Mediji su za ovaj zločin optužili Srbe, dok je pripadnik Ševa Nedžad Herenda u svom iskazu priznao da su zločin počinile Ševe i optužili Srbe u propagandne svrhe.

…Kažu da ljubav može

sva zla pobijediti

ali izgleda da čovjek ne zna

to oružje upotrijebiti…

TRAGOVI O LJUBAVI

O njima i njihovoj ljubavi su pisali mnogi, i pjesme, i članke, i priče… Jedan od najpoznatijih članaka bio je onaj Kurta Šorka, koji je objavio Rojters 23. maja 1993, a koji je onda obišao cijeli svijet. Sarajevska rok grupa “Zabranjeno pušenje” prije nekoliko godina snimila je pjesmu pod nazivom “Boško i Admira”, a isto tako i Bil Maden pod nazivom “Bosko and Admira”.

O Bošku i Admiri snimljen je i dokumentarni film. Režirao ga je Džon Zaritski, a urađen je u koprodukciji “PBS’s Frontline, National Film Board of Canada” i “WDR Germany”.

Boško i Admira: Ljubav jača od metka i vjere

(Nezavisne novine)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

sr_RSSerbian
sr_RSSerbian