Svedoci smo toga da su protekli parlamentarni i lokalni izbori u Srbiji u potpunosti devastirali opozicione stranke (ima onih koji ih i ne smatraju opozicionim) i potvrdili (pre)dominaciju vladajuće SNS i njihovih koalicionih partnera.
Kada se uzme u obzir i činjenica da je SPS standarno dobro prošao sa nešto manje od 11%, dolazimo do situacije u kojoj će jedinu (ukoliko ne bude dogovora sa SNS) opoziciju činiti Šapićev SPAS.
Nedoslednost pojedinih partija koje su zagovarale bojkot, pa ipak izašle na izbore, dovela je do toga da je bojkot imao polovičan rezultat.
S jedne strane, izbori su pokazali da opozicioni građani ne trpe nedoslednost i da su se opredeli za bojkot izbora, a sa druge strane, određene političke grupacije su ovim izborima otišle u prošlost. Iako je izlaznost bila najmanja u poslednjih 30 godina, bila je dovoljna da ne ugrozi legitimitet vlasti. Međunarodni faktor nije pokazao da je zainteresovan da “pomogne” opoziciji kako bi imala bolje izborne uslove i više medijskog prostora na nacionalnim frekvencijama.
Ovim izborima Vučić je potvrdio svoju dominaciju, ali loši izborni rezultati grupacija koje su izašle na izbore ostavio je prostor za konsolidaciju opozicije i nove poteze koju mogu ići u nekoliko smerova. Glavno pitanje opozicione javnosti danas jeste: Šta dalje?
Postoji više opcija kako se stvari mogu razvijati, a u ovom tekstu ću navesti nekoliko koje deluju kao najrealne, ukoliko opozicija želi da konačno ostvari određene rezultate:
Prva opcija, koja bi bila najidealnija je da se sve opozicione grupacije (one koje zaista predstavljaju opoziciju) ujedine oko jednog nestranačkog kandidata na predstojećim predsedničkim izborima 2022. Taj kandidat bi trebalo da predstavlja rezultat konsenzusa svih relevantnih opozicionih organizacija. Jedino na taj način se može ostvariti rezultat koji bi mogao da ugrozi Vučićevu vlast. Problem je pronaći kandidata koji će ujediniti dijametralno različite ideologije levo i desno orijentisanih birača.
Druga opcija bi bila da opozicija ide u dve kolone na predstojećim beogradskim izborima koji su takođe 2022, pa da ukoliko ostvare dovoljan rezultat, stvore tehničku koaliciju u Beogradu. To bi umanjilo rasipanje glasove s obzirom na ideološke razlike učesnika.
Treća i četvrta opcija ne tiču se konkretno predstojećih izbora, već rezultata “na duže staze”.
Treća opcija podrazumeva ujedinjenje stranaka u dve kolone, po ideološkoj razlici. Jedna stranka ujedinila bi građanske partije, a druga nacionalne. Ova opcija je malo verovatna s obzirom na lične netrpeljivosti i interese političkih lidera, kao i na njihove sujete koje ih već godinama sputavaju da naprave ozbiljan rezultat.
Četvrta opcija, koja je najmanje verovatna, ali definitivno i najefikasnija za budućnost srpske opozicije je da se stvori nova politička organizacija koja bi okupila nove ljude u politici, ali i sve one koji zbog gorenavedenih lidera godinama ne dolaze do izražaja. Ovakva nova partija bi morala da opipa puls naroda i da napravi program koji bi obuhvatio interese većine opozicionih birača.
Ako ništa drugo, izbori 2020. su pokazali da je evrofanatizam i “proevropska” opcija najmanje prihvatljiva za birače (sve stranke koje su prošle cenzus nisu imale narativ građanstva, već nacionalni, čak i SPS koji se definiše kao levica, suštinski je obojen nacionalnim bojama, bar u svojoj retorici.)
Budućnost srpske opozicije je u stranci desnog centra koja bi mogla da objedini interese najvećeg dela opozicionih birača i koja bi morala imati jasan plan za budućnost i jasan plan kako da pobedi vlast, a da joj se politički diskurs ne svodi na to kako je sve u državi loše i kako je vlast loša (onaj ko je opozicionar to misli i bez da mu partije predoče), već da konkretnim idejama i programom pridobije i dobar deo pristalica vlasti kojih, bar prema poslednjim rezultatima izbora ima oko 2.5 miliona.
Lider PSG rekao je da je ova kampanja pokazala sve kako ne treba da se radi, a stiče se utisak da su rezultati ovih izbora pokazali kako opozicija ne treba da radi, ali i kako bi u budućnosti trebalo.
Autor je master politikolog za izbore i izborne sisteme i zamenik glavnog urednika portala Pokreni.rs
Kolumna predatavlja stavove autora, a ne zvanične stavove Pokreni.rs