„Budite uporni u svemu što radite“ – Intervju sa mladim inovatorom Stefanom Unićem

Stefan Unić se već pet godina bavi inovacijama i posećuje razna takmičenja i van granica Srbije. Rođen je 21. januara 1998. godine u Kruševcu. Od malih nogu je želeo da postane novinar, pisac, glumac, a pre nekoliko godina zakoračio je i u vode nauke, gde je i ostao evo već punih šest godina.

Stefan Unić je vrsni student Visoke tehničke mašinske škole strukovnih studija u Trsteniku, vicešampion regionalnog takmičenja za najbolju biznis ideju, gaji veliku ljubav prema glumi, recitaciji i plivanju, govori engleski i nemački jezik, autor je jedinstvene ekološke ideje ,,Personalizovani orgonit“, odlikovan titutlom najboljeg mladog inovatora Rasinskog okruga i nosilac prestižne Oktobarske nagrade za izuzetan doprinos u naučnom istraživanju!

Mladi inovator sa kredibilitetom se već nekoliko godina bori sa podmuklom i strašnom bolesti, hipertenzija, isprobava sve moguće terapije koje bi mu donele ozdravljenje, muči se sa povišenim krvnim pritiskom, ali ne posustaje i ne želi da se preda. Njegov oslonac i podrška je porodica, a sada je jednu od važnih uloga preuzela i njegova sestra, koja nesebično pomaže svom bratu.

Na početku razgovora smo ga pitali šta mu je bilo najteže do sada?

-“Pa najteže do sada je imati neku originalnu ideju. Trebate imati i kreativnosti, to je nešto što ne može da se nauči ili kupi, već se rodiš sa time ili ne. Osmisliti neku emisiju koja će biti interesantna mlađoj publici je vrlo teško, ja sam uspeo da privučem veliki broj mladih ljudi da gledaju moja gostovanja i da krenu putem nauke i inovacija, i to mi je najvažnije do sada u mojoj karijeri“.

Šta je bio najveći izazov?

-“Biti u prilici da posetite veliki broj zemalja, da prisustvujete mnogim zvaničnim manifestacijama je velika privilegija i veliki izazov, obzirom da sam tada prilikom tih poseta imao svega 16-17 godina. Biti u prilici da uradite veliki broj emisija, kao što su gostovanja širom zemalja. Sve su to kompleksni projekti u okviru vašeg rada. Uz pomoć mentora i velikog broja ljudi uspeo sam da ostvarim neke veoma značajne rezultate, koji su za mene sasvim dovoljni“.

A odakle ti inspiracija?

-“Već dugo godina sam u komunikaciji sa velikim brojem ljudi i mladim ljudima koji se bave ovim poslom, pa odatle i crpim inspiracije“.

Sa kakvim stavom i emocijom, kao mladi inovator, čitalac i svedok vremena, gledaš na portale u Srbiji?

-“Moji roditelji već dugo čitaju portale. Danas ima puno portala koju pružaju različite vesti I svako ima svoju uređivačku politiku portala, a vaš portal je nešto posebno. Svaka čast!”.

Obzirom da si želeo da postaneš i novinar, šta misliš o novinarima danas?

-„To je prelep posao. Novinarstvo je profesija sa omčom oko vrata. Ja sam želeo kada sam bio mali i novinar da postanem, ali sam ipak otišao u vode nauke. Sada sam autor mnogih članak i dela koje obrađujem, tako da se u slobodno vreme bavim po malo i novinarstvom, čisto iz ljubavi prema toj profesiji“.

Pročitali smo da si želeo da postaneš pisac. Kako to da do sada nisi napisao ni jednu knjigu?

-“Iskreno da vam kažem, to se i ja pitam. Ja mislim da sam bio baš lenj u određenim situacijama i određenom periodu. Mada, ima vremena još ja kažem da imam tek dvadeset dve godine i život je pred monom, tako da se ne opterećujem previše sa time. Nije isto kada se sećam sada odrastanja  i perioda srednje škole. Mnogo, mnogo se života zgužvalo i ljudi prošlo u među vremenu. Mnogo puta su mi prišli ljudi na ulici i rekli da su gostovali samnom u emisiji, a ja se iskreno u tim trenucima i nisam sećao, ali kasnije ih prepoznam“.

Šta si u životu izgubio zbog čega ti je teško?

-“Do sada nisam imao velike lomove i gubitke u mom životu. Mnogi ljudi se u svom životu sučeljavaju sa drastičnim gubicima, tu pre svega mislim na članove porodice. Ja sam životu zahvalan što nisam imao velike tragedije. Uživam u životu i vodim se samo pravo”.

https://pokreni.rs/index.php/2020/08/26/kako-je-branislav-nusic-ponavljao-razred-zbog-istorije/

Šta je najvažnije u životu?

-“Biti i ostati zdrav i u fizičkom i u psihičkom smislu”.

U koje klopke si, tokom svih ovih godina, upao i koliko to, možda, zameraš sebi?

-“Možda je najveća od svih, upravo, nauka, iz koje nema izlaska. Što se introspekcije tiče, nemojte da ja sebe razotkrivam, zato što sam, verovatno, strog prema sebi od svih stručnjaka i televizijskih analitičara, koji mogu nešto da mi zamere”.

Na početku si pomenuo “glad”. Imaš li utisak da smo se “prejeli” informacija?

-„Previše ih je, pa naš mozak ima mnogo više posla nego ranije. Nije mu lako, zato treba piti B12. Društvo se danas na okupu drži medijima i društvenim mrežama, a nekada davno je to bio trač. Pojedini antropolozi su procenili da je trač na okupu držao zajednicu od dvesta ljudi. Za toliko njih si mogao da ispratiš “ko, kome, šta”, a danas je ta zajednica mnogo šira, pa i mozak mora da procesuira znatno više informacija. Tako bih ja to komentarisao”.

I za kraj pitanje koji svi postavljau. Šta bi poručio mladim ljudima?

-“Verujte u sebe i  budite uporni”.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

sr_RSSerbian