fbpx

KUKU KAKO JE DOBRO: Kako je NEPRIJATNI „vrbovan“ od Soroša i šta poručuje novoj vladi

U Crnoj Gori je, kako vole da kažu, ”palo i osvježilo” posle 30 godina. Mnogi kažu da je promenu donelo ”internet nebo” na kom je dominirala opozicija, a udarne igle su joj bile satirične ”mim” stranice.

One su zagospodarile društvenim mrežama. Karikaturama, foto-monatažama i iskrivljenim pogledima i šalama, čitavu priču su približili širokoj publici. O njihovim fazonima se pričalo i na ulici, i u kafani i na pijaci – postali su deo svakodnevnice.

Neretko su i prvi plasirali bitne informacije, kojih nije bilo u medijima, a koje su se kasnije ispostavljale kao tačne. Tako su veoma brzo postali bezbednosno interesantne osobe službama bezbednosti i policije. Ali i medijima bliskim vlastima koji su ih nazivali trol stranicama, šovinistima i manipulatorima koji seju govor mržnje.

Svesni da mogu da imaju velikih problema, od početka su skrivali svoj identitet i krili se iza imane stranica. Među najuticajnijima stranicama su MIMistarstvo onostranih poslova, Dnevna doza, Nemojmo politizovati proteste, Crmičke mudrosti i drugi. Zajedničko svima njima je borba za srpske svetinje, položaj Srba u Crnoj Gori i borba protiv sistema koji je, kako kažu pokušao da ih uništi. O tome za koga rade, ko ih plaća i šta očekuju od nove vlasti Sputnjik je razgovarao s najneprijatnijim od njih, administratorom stranice It was very unpleasan t / Psalam 118 , poznatijim kao Gospodin Neprijatni, autorom slogana ”neka padne, da osvježi malo”.

Dajte nam ekskluzivu, samo za Sputnjnjik, da li ste vi smenili Mila? Koliki je zapravo bio uticaj mim stranica na javno mnjenje?

— Priča se tako po gradu… Šta znam, ne volim da uzimam zasluge, ali sam rekao da se za ovu priču neću buniti jer ne da mi prija nego se naježim svaki put! Pričaju da smo dva kuma (MIMistarstvo onostranih poslova / Nemojmo politizovati proteste) i ja kao Neprijatni prelomili makar za taj jedan odlučujući mandat, i „predobro“ je baš. Evo, opet se ježim.

Izgradili ste identitet oko pojma „neprijatno“. Zašto ste odabrali ulogu antiheroja, umesto klasičnog junaka?

— Ja sam više puta pisao o tome — „da je Neprijatni prijatan, zvao bi se Prijatni“.

Nekako se osjećam prijatnije kad imam slobodu da „oderem“ svakoga ko neprijatno laže i stane mi na put, pa neka mi je i iz kuće…

Neprijatni juri greške i to je ono što ga krasi. Na primjer, u onom periodu kad su se odvijali pregovori za mandatara, odnosno predsjednika skupštine, i kad su svi zauzimali strane striktno oko DF-a, Zdravka Krivokapića ili Ure, Neprijatni je artiljerijskom paljbom gađao sve njih zajedno. Nije uvijek lako, ali je uvijek lijepo.

Sada kad je „palo i osvežilo“, da li očekujete neko mesto u novoj vladi Crne Gore?

— Ne. Više se isplati kad si opozicija.

Čuli smo da vas plaća Soroš. Kako vas je pronašao i koliko je ponudio?

— Soroša sam upoznao u seks-šopu u Beogradu, sasvim slučajno. Vidio je moju sliku negdje po internetu i prišao mi, pa smo se i upoznali — svi znate da je Neprijatni druželjubiv. Pozvao me je na večeru, ne sjećam se baš najbolje šta smo pričali na toj večeri jer sam se ubrzo onesvijestio i probudio se negdje ujutru. Pored mene su bile flaše vina i kofer para. Znao sam da sam vrbovan i da od tog dana moram raditi za njegove interese.

Do izbora su vas napadali neki političari iz vlasti, posle izbora su vas napali neki iz dosadašnje opozicije, a buduće vlasti. A ni vi im niste ostajali dužni.

— Vjerovatno ih Neprijatni nezasluženo napada, otkud znam… Ili to ili Neprijatni ima nešto lično protiv njih. Moguće da smo se negdje sreli na parkingu, da sam ja htio da se parkiram na neko mjesto, a neko od tih političara mi ga je uzeo na kvarno, i onda sam rekao da ću napravit stranicu koja će cijeli svoj život da posveti tom liku kako bih mu se makar na taj način osvetio. Čudni su putevi gospodnji, a još su čudniji putevi kojima korača Neprijatni. You wouldn’t get it (Ne bi ti to shvatio).

U redu, hajde da se uozbiljimo malo jer neke stvari koje su se dešavale vama i ostalim „mimerima“ zaista nisu bile nimalo prijatne. Preteće poruke, policijske istrage… Kako je bilo nositi se sa time i šta ste sve preživeli za poslednjih godinu dana?

— Odlazeći režim je kasno shvatio da su prijetnja mim stranice. Onda su na sve načine pokušavali da nas zastraše, a nisu imali puno vremena za to. Pojačali su policijsku torturu, pa se dešavalo i da u jednom danu čak dva puta neko od nas bude uhapšen, a voljeli su i da uđu iznenada u porodičnu kuću kod starih roditelja i da traže oružje i eksplozivne naprave. Bili smo im problem koji nisu mogli riješiti, a pokušavali su da ga riješe na sve načine.

Ono što nisu očekivali jeste to što smo nakon svakog pretresa, hapšenja, maltretiranja i suđenja mi izlazili još jači, svjesni koliko im smetamo i spokojniji jer znamo da radimo ispravnu stvar.

Postoji na jednom portalu dobar tekst koji je izašao nakon pada diktatora, o tome šta je najviše pomoglo u toku kampanje, gdje su baš kazali kako mim stranice mogu bez problema da objave neku informaciju bez ikakvih provjera i gubljenja vremena koje zahteva profesionalno novinarstvo. I to je tačno. Mi smo stvarno koristili sve te informacije i objavljivali ih.

Ono što je Neprijatni radio nije nimalo prijatno jer su neke javne ličnosti — političari, policajci i poslanici — bili izlagani javnom linču, a ja sam srećan trljao ruke jer sam smatrao, a i dalje smatram, da su zaslužili svaku ružnu riječ. Svi znate kako Neprijatni funkcioniše i da Neprijatni, u duhu srpske tradicije, voli da opsuje, da lane… Tačnije, Neprijatni je čovjek koji reaguje onako kako reaguje običan čovjek kad igrač fudbalskog kluba za koji navija promaši čist gol. Jednostavno, izbaciš sve iz sebe i nekako ti bude lakše.

Na primjer, ako si premijer i izađeš pred kamere, medije ili novine i uvrijediš na bilo koji način srpski narod i srpsku crkvu, budi siguran da će Neprijatni da te naćera da se osjetiš jadno i bijedno i da ćeš na svojoj koži iskusiti isto ono što i srpski narod nakon te izjave.

Na kraju, Neprijatni je imao veliku mrežu saradnika, a neke informacije dobijao sam direktno od ljudi koji su tada bili dio vlasti, i to nikome nije bilo jasno. Bukvalno je imao pristup nekim podacima za koje su se svi pitali odakle mu, a što je najbolje od svega, nije griješio i nije dijelio lažne informacije, pa je tako stekao i povjerenje.

Da li ste imali strah od otkrivanja identiteta, jer se bar pola Crne Gore pita ko stoji iza stranice — i oni dobronamerni, a i oni drugačije raspoloženi?

— Mnogi misle da znaju ko stoji iza Neprijatnog, ali niko zvanično ne može to da potvrdi. Ja sam samo mjesec dana boravio van svog stana jer sam imao informacije da možda mogu da mi pronađu ono oružje koje nemam. Nakon izbora nastavio sam da živim kao i do sada, a uvijek sam spreman da se branim. Pa eto — ko voli, nek izvoli!

Koliko je neprijatno bilo biti Srbin u Crnoj Gori u proteklih 20 godina?

— Srbima se planski nametnula i nadenula ta etiketa dežurnog krivca i biće dosta teško da tu etiketu sa sebe skinemo. Trenutno se bavim time na stranici, gdje pitam aktuelne lidere srpskog naroda ima li još neki pametni Srbin da se aktivira pa da krenemo od nule jer nešto očigledno ne štima i nešto mora da se mijenja.

Znate kako, u Crnoj Gori niko ne ide u rusku ambasadu. Jeste li nekad to zapazili? Gdje se ide? Ide se u američku ambasadu, u ambasadu Njemačke, ambasadu Britanije, ambasadu Francuske… To rade javno. Zašto ovo govorim? Iz razloga što se te ambasade stvarno nešto pitaju, čim se stalno neko od lidera sastaje sa njima.

Dakle, Srbi moraju sad da igraju mudro, a divljačka priča i taj srpski inat bojim se da može da nas dovede do novih 20 godina neprijatnosti. Treba da počnemo da se ponašamo kao pobjednici, a ne kao žrtve.

Nama su potrebni novi ljudi da nas vode, hvala Bogu imamo ih na hiljade, a mi treba opet da pobijedimo kulturom i vjerom našom pravoslavnom, jer kad vjerujete ništa nije nemoguće. Samo vjera u Boga i rušimo zajedno sve prepreke, sve zakone, sve barikade i sve nepravde! Trebaju nam čuvari nacionalnih interesa, dobri i dobronamjerni ljudi, a ne lovci na fotelje i tvorci talačke politike. Narod koji je glasao protiv DPS-a dobro zna da je glasao protiv u teškim i opasnim uslovima, i da su narod i Crkva zajedničkim snagama donijeli ovu pobjedu sa kojom se pojedini igraju.

Kakva god vlada da se formira, makar neće biti 100% uperena protiv Srba i neće biti antisrpska, što nam konačno daje šansu da učestvujemo u fer procesima i da vratimo sve one „izgubljene“ i ucijenjene srpske glasače.

Da li ste nekad pomislili da odustanete i ubijete „Neprijatnog“?

— Nikad! Neprijatni je nešto posebno, a čak ga i ja volim na neki poseban način. Ne posmatram sebe kroz Neprijatnog, niti se poistovjećujem. Neprijatni je izmišljeni lik i najbolje funkcioniše kao takav, a bilo bi grehota ubiti ga. Još mnogo posla ga čeka… Mora još da rmbači.

Kako danas, mesec dana posle pobede opozicije na izborima, gledate na svu tu borbu koja je počela kad je usvojen sporni Zakon o slobodi veroispovesti?

— Ja ne znam otkad vi pratite, ali Neprijatni je bio klasična mim stranica koja se bavila nekim nebitnim temama — pravio sam mimove o zgodnim devojkama i slično. Tek nakon što je donesen taj sporni zakon, Neprijatni se „prešaltao“ na borbu za povlačenje istog. Smatram da sam uradio pravu stvar jer danas se skoro sve dešava preko interneta, tačne informacije je teško naći, pogotovo ako živite u državi u kojoj je RTCG državna televizija… Ako sam išta pomogao, kao što jesam, presrećan sam.

Da li ste očekivali toliku popularnost i uticaj na medije? Šta za vas lično to znači?

— Popularnost je malo neprijatna riječ. Ja obično govorim da je taj neki zamišljeni lik popularan, a ne ja, mada osjetim ponekad da me povuče. Na primjer, onaj slogan „Neka padne, da osvježi“ mi je donio najviše lične satisfakcije. Baš sam se osjećao popularno i moćno jer sam to slušao gdje god se okrenem. Od fakulteta do kafića, svima je ušlo u glavu. Odem kod đeda i babe i pričam sa njima, i oni izgovore: „Neka padne, da osvježi malo“, i tu se baš osjetim ponosno. Ti ljudi nemaju ni Fejsbuk ni Tviter, ali eto, čuli su negdje i ušlo im je u glavu.

Mislim se: „To sam ti ja smislio, đede“, ali rekoh, hajde da ne pričam ništa, vjerovatno bi mislili da sam pukô potpuno.

Koji post ili mim je stigao do najvećeg broja ljudi?

— Onaj video gdje pop u Herceg Novom obavještava vjernike da je poslanica koja je glasala za Zakon izbačena iz Crkve. U suštini, to mi je bio isplaniran potez jer sam taj post čak i sponzorisao sa svojih 50 eura da se vrti po cijeli dan po internetu i predobro je bilo. Zamisli, svaki dan već mjesec dana uđeš na Fejsbuk i izlazi ti video-klip gdje pop govori da je Maja Bakrač izbačena iz Crkve. Da se naježiš, bukvalno. Kako je dobro!

Odakle vama 50 evra?

— Stavio mi onaj đed što sam ga pominjao u indeks.

I za kraj, recite nam šta očekujete od nove vlade?

— Očekujem da se formira konačno, pa i nju da rušimo ako treba.

Autor intervjua: Aleksandar Miličić, izvor: Sputniknews.com

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

sr_RSSerbian
sr_RSSerbian