Srđan Radanović: BIH, NE BIH

BiH je potpuno dezorijentisana država. Ogrezli u birokratiji i korupciji, grcamo u dugovima i nacionalizmima razne vrste i u razne svrhe.

Za elitu, ovdje ne postoji narod koji živi, koji misli i koji bilo šta želi. „Inteligencija“, školovana po Beogradu i Sarajevu, danas kreira kvazi politike, „nezavisne“ i šestodimenzionalne. Izražavajući tugu za okončanjem rata i njihovih teških borbi u kazinima širom Evrope, izabrani političari su vrlo zabrinuti za sopstvenu „oskudnu“ ekonomsku situaciju.

„Država nam je finansijski ugrožena“ iako smo jedan vrlo zamršen kapitalistički projekat, odnosno kompanija koja je u stečaju od 1992. godine, a igračima šaha na našoj ploči je to stanje perfektno.

Lažima obasipamo velo tajne ispod kog se kriju prijateljski, štaviše rodbinski odnosi između lidera najvećih stranaka. Nije to novina, niti iznenađenje, ali ipak jeste činjenica koja mijenja i obesmišljava sve. Na brdovitom Balkanu, deviza koja javno prolazi kod većine političara jeste mržnja i prezir drugog, po mogućnosti etnički različitog, mada ni to nije isključiva preferencija. „Izborne komisije“ prosto obožavaju nacionalna previranja, po mogućnosti, rat na ovoj teritoriji, bogatoj, prirodnoj i ljudskoj, ali zatrovanoj tuđim interesima. Kod nas se najblistavije potvrdila izreka „ujedinjeni stojimo, podjeljeni padamo“. Padali smo duboko, a sad još i dublje, u ambis i ponor ludila.

Ne tripuj mi babu da si Tito

Mnoge države su dokazano zapostavile politiku prilikom nabavke vakcina, pa je tako Mađarska postala ruski Trojanski konj, Češka ljutiti bik, a Srbija, medvjed probuđen na vrijeme.

Vučićevo nonšalantno balkansko dijeljenje vakcina, sa rečenicom „ove vakcine pripadaju svim balkanskim narodima“ podsjeća me na onaj protestni transparent „ne tripuj mi babu da si Tito“.

Možda stvarno jeste. Dijeleći redom, zapade i nas mala doza Sputnjika kojom je zadovoljena dnevna potreba za majkom Rusijom. Sestra Srbija nije na tome stala, pa je Republici Srpskoj, „drugom blizancu“ dodijelila juče i novih 20 000 doza ruske vakcine. Mislite da narod razmišlja o vakcinisanju? Ne. Vakcina je za nas civilizacijska tekovina i nevjerovatan napredak, nemamo sumnje, pa samim tim ni antivakserskih pokreta, sekti i drugih političkih „kasica-prasica“. Plebiscitarno ćemo i beskompromisno podržati majku Rusiju, dragu i milu, treću otadžbinu u nastojanju da nas izliječi od pošasti, ali potajno i odbrani od Fajzerovog „CIA čipa“.

Medicinari su probali da se vrate u staru normalnost. Vlado Đajić se prvi „žrtvovao“ i pod naletima fotografskog blica, filmski primio, nadamo se, dozu vakcine protiv COVID-a, a zatim su onu sigurnu primili i ostali medicinari. Možda bi bilo pametnije premijeru Viškoviću da krunu sa svoje glave, ponekad stavi na glave onih koji su zaista zaslužni za održavanje ovakvog zdravstvenog sistema i procesa liječenja ljudi, ne samo onih oboljelih od COVID-a, kojih evidentno ima najviše. Moratorijum za moratorijumom se nizao u jeku pandemije, a sada, kada smo odlučili da je nema, nastavljeno je ubrzano i agresivno eksploatisanje radnika i naplaćivanje svih dugova koje država proteklih mjeseci nije mogla ubrati.

Odbili Lavrova, a da li će odbiti i ruske vakcine?

Srbija je u tako nonšalantnom dijeljenju pomislila kako bi bilo lijepo pomoći i Federaciji BiH, ali u planiranju se prepriječila jedna dilema. Da li bi oni iskusni političari i premazane diplomate koji su hladno odbili ruskog, ali i svjetskog šefa diplomatije, Sergeja Lavrova, pristali da svoje stanovništvo spasu ruskim lijekom? U ovom slučaju, izabrana je politika umjesto naroda, i to vrlo glupa politika sa kojom se ne bi složila ni američka strana.

„Od Rusije, vjerovatno nekad u prošlosti agresora, ništa ne dolazi u obzir, a narod – ma njega ko šiša“, jasna je poruka, i česta retorika dvotrećinskog dijela Predsjedništva BiH. Strahom od naleta „legitimnih“ kritika Visokog predstavnika upućenih Džaferoviću i Komšiću, birana je ona vakcina koja na bilo koji način oživljava duh Zapada u žilama dva konstitutivna naroda, bez obzira što je, kako Bisera Turković kaže, Astra Zeneka, loša vakcina namijenjena siromašnim državama. Skromno „hvala“ upućeno Vučiću, za samo par minuta oblaćeno je novim teorijama zavjere, ali i pripremom tužbe državi Bosni i Hercegovini od strane Astra Zeneke na temu nipodaštavanja kvaliteta vakcine koje je jasno uputila ministarka spoljnih poslova BiH.

Kako to da svekoliki Bajden, sirijski bombarder i spasilac „slobodnog“ svijeta, nije pomislio na Bosnu, onu za koju je toliko planova skovao i u glavi naslikao njenu budućnost svijetlu poput ponoćnog sunca? Kako to da bosanskim venama nije potekla američka pomoć u vidu Fajzerove vakcine? Međutim, veći je neprijatelj onaj koji nije započeo krvavi rat na Balkanu, i koji širokogrudo nudi doze zdravstvene pomoći, nego onaj koji je svoje ruke oblio krvlju nevinih ljudi i zaveo beskrajnu nepravdu koju će ovjekovječiti ovom izdajom u najtežim trenucima. Da znate, nije samo Rusija majka, valjda je neki rod i Amerika.

Srbija nam je dala vakcinu, a mi joj možemo jedino zahvaliti u vidu nacionalističkih poruka kakve već 29 godina kipte iz Bosne, države na raskršću, države natopljene krvlju i države koja je neosporni kapitalistički projekat XXI vijeka u kojem je narod i javno i tajno, ništa više od pukog roblja.