Kako je Dostojevski rekao: „Učiniti prvi korak, izreći novu riječ, ono je čega se ljudi najviše plaše.“ Ja bih dodala još i da se to odnosi naročito na onu koju svi zajedno prećutkujemo iz ovih ili onih razloga.

Vođeni individualnim ili kolektivnim interesom, jasno je da ovdje dobra nema. Sve više je kako mladih tako i starijih osoba koje sa sobom nose maligna oboljenja, ne zato jer je to život, već zato što svjesno biramo da živimo sa rudnikom ispod balkona i prozora. Pozivanje na odgovornost lica koja su rukovodeća gatačkom TE i koja su napravila ekološku katastrofu, još nije ugledala lice dana. Za sada postoji samo tužba na Rješenje o odobravanju Studije uticaja na životnu sredinu površinskog kopa Centralno polje, čiji je Nacrt izradila ustanova „Institut za zaštitu i ekologiju Republike Srpske.“ Mnogi će reći da je svaki novi kop dobar, samo nek’ se kopa i samo nek’ „ona“ dimi. Pritom, kop prevazilazi apsolutno sve margine radova koji mogu biti zakonom dopušteni.

Od onolikog zelenila i Gatačkog polja, ostale su samo baruštine, jame, naslage jalovine, laporac i ostale materije koje vjetar raznosi po cijelom gradu i okolini. Ne postoji ništa što će ići u prilog zaštitnog pojasa visokog rastinja (šume). Ništa što će zaštititi zeleni pojas. Ništa što će regulisati otpadne vode i vodotoke, a ni emisije koje nas svakodnevno truju. Vozila iz rudnika svakodnevno prevoze ugalj i dižući prašinu ne dopuštaju nam da ijednog momenta udahnemo vazduh makar malo manjeg stepena zagađenosti.

Pomenuta tužba došla je od strane Centra za zaštitu životne sredine u februaru 2021. godine,  koji ima svoj projekat „Stop prljavoj energiji – jer budućnost je obnovljiva.“ Kako je u obrazloženju pomenuto, a što svi i sami znamo, prethodnih godina vršena je eksploatacija bez ekološke dozvole, dakle nelegalno. To je predmet žalbe pred Sekretarijatom Energetske zajednice. Sumnjam da je veći dio stanovnika Gacka upoznat sa ovim dešavanjem, jer naravno, kome je danas pa bitno da se zaštiti vazduh, da se zaštite vode? I zašto bi rukovodioci bili obavezani da svoje mještane o tome obavijeste? Svakako da im ne ide baš u prilog. Ostaje nam da vidimo u narednom periodu šta će se sa tužbom desiti. Nadam se da će ti ljudi uspjeti da se izbore pa i za pedalj naše zemlje.

2013. godine, kreće se sa iskopavanjem površinskog sloja uglja, rudnik se enormnom brzinom širi, ljudi više nemaju prostora da posade bašticu iza kuće jer pepeo u slojevima prekriva apsolutno sve. Elektrofilteri postoje, ali nedovoljnih kapaciteta da ostvare kvalitetno odvajanje pepela, pogotovo u periodima kada je ugalj  jako lošeg kvaliteta, te usljed nemogućnosti kvalitetnog odvajanja, filteri automatski sami ispadaju, a pepeo odlazi nama. I planeti.

Potezi koji ugrožavaju živote

Ljudi nisu svjesni da se ovakvi potezi plaćaju životima. Sankcije protiv ovih nesavjesnih ljudi nema, a mora je biti. Sredina trpi, mladi odlaze, većina se i ne osvrće, pod presijom je i priroda i javni budžet. Monopol ove kompanije se mora prekinuti, profit zasnovan na dobru koje nam je dala priroda se mora zaustaviti. Oni besplatno uzimaju od Gacka, a mi besplatno gubimo ono što je najskuplje – naše zdravlje. Oni besplatno uzimaju od naše Republike Srpske, a mi se sa itekakvim troškovima sklanjamo iz iste, u potrazi za srećnijom zvijezdom. Možda nekoga razočaram, ali – nema je. Niko ne smije da nam nameće svoje aršine, svoje aspekte posmatranja, načine na koje ćemo gledati stvari u društvu. Ne smiju ni da pokušaju. Ali, fakti koji nas okružuju kazuju drugačije.

Ono što je apsurdno je da se već u Opštem dijelu pomenute Studije navodi da će ona obuhvatiti procese zaštite prirode, pejzaža, vazduha, kulturnog i materijalnog dobra. Sigurni smo da će se zaštititi materijalno dobro, a znamo i čije. Na pejzažu takođe mogu da porade. Još malo naslaga otpadnih sirovina nam ne bi bilo na odmet.

Proces za nabavljanje ekološke dozvole došao je tek sada, nakon  toliko vremena, a taman kada i tužba po tom osnovu. Postavlja se pitanje, ako se već čelnici Republike Srpske pozivaju na kojekakvu demokratiju, kako dopuštaju da se dešava ekološki genocid i ne idu za onim načelnim vrijednostima sistema za koji tvrde da postoji i da su ga oni izgradili. Ne narod, ne građani, samo partije. Gdje je ovdje tačno moral? Gdje je pravda? Gdje je red? Gdje je zajedničko dobro? Kada će se izraditi valjana i konstruktivna Studija kvaliteta ugljenokopa? Kada će se filterima povećati snaga? Ili ne daj Bože instalirati oni koji bi koliko toliko umanjili trovanje naroda? Možda nikada? Ljepše je sebi na račun to prebaciti? Namjestiti još koji tender?

Gdje nam je pravo na život? Pravo na vazduh? Pravo na slobodu? Da li je ovo nešto na šta treba da se pristane? Zašto se niko ne oglašava? Još masu pitanja, još godine ćutanja. Ja mislim da je dosta. Zar trebamo da se u 21. vijeku borimo da udišemo slobodno? Zar je normalno da elektrane na prostoru Balkana zagađuju više nego ostatak Evrope? Da li je to dostojno čovjeka? Opet pitanja, a nadam se da će doći uskoro i do nekih odgovora. Ako je novac jedina vrijednost koju poznajemo, onda se rugamo onome koji nas je stvorio.

Činjenica je da je Gacko bilo poznato kao vazdušna banja. Sada je poznato kao odlična lokacija ukoliko želite što prije da dobijete kakvo plućno oboljenje ili pak maligno. A može i oboje. Samo izaberite. Aparat za mjerenje stepena zagađenosti naravno da ne funkcioniše, tako da nećete znati na kom ste nivou. Liježemo sa azotom, ustajemo se sa sumporom. Nalazi medicinara pokazuju da ide brzo, baš kao i iskopavanje i nova zaduženja i plovidba u minuse koji iznose preko 20 miliona. Čudno.

Koji li je cilj zaBoga?

Često se provlači priča o gradnji novog bloka. Ekvivalentno aerodromu u Trebinju. Malo malo, pa eto Kineza. Ali nešto ne dolaze. Česi su se davno sklonili. Građani ćute, jer novi blok znači nova radna mjesta. Ako ga ikada i bude, odlično je to. Neka dimi ovoliko još makar pet puta. Uzećemo članske karte i idemo na posao. Daćemo koji glas, uzeti možda koju vreću brašna, „crvenku“, pa šta? Dobićemo posao.

Dobićeš posao, ali ćeš izgubiti obraz. Pojam politike je danas izvrgnut ruglu. Pogledajte ko je vodio naše ljude onomad, pogledajte stanje danas. Oni tu trebaju biti radi nas, a ne radi sebe. Da zajedno radimo za bolje sutra, da bude jača ekonomija, da bude priroda maksimalno iskorišćena, da standard raste, a ne da nas sve više potkopavaju. Osionost. Apsurd. U borbi protiv nakaradnog režima, imamo samo sebe. A to je sasvim dovoljno. Jer je naša snaga zastrašujuća dokle god je imamo da se ustanemo i suprotstavimo njihovom iživljavanju. Da se razumijemo, tu radi veliki broj ljudi, od toga zavisi njihova egzistencija, ali neke stvari se moraju riješiti. Nad nekim stvarima mora da stoji imperativ. Ne smije se nastaviti ići linijom manjeg otpora. Većina će reći „pa kasno je sada, koliko godina se radi to što se radi, nema se tu šta.“ Nije kasno. „Al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava..“ Obmana svoje svijesti je nešto najgore i za sebe i za narod. Sasvim je racionalno kazati da je to glavni generator podmićivanja, neformalnih veza, kanala i praksi. Mjesto partijskog zapošljavanja.

Paralelno u susjednoj nam Srbiji, žele da otvore rudnik litijuma u blizini Loznice. Narod se već ustao. I u Beogradu planiraju proteste. Nakon što su odbranili svoje rijeke od monopolističkih sužnjeva, shvatili su koji je cilj vlasti. Uz to odlično zapažanje kolege Đorđa po pitanju SNS i slova D (SNSD). Samo ću napisati – Kostolac. Ista stvar kao sa Gackom. Ugljevikom takođe. Negdje pročitah jednu opasku koja je glasila da TE Ugljevik ima dimnjak visok preko 300 m, što je više i od tornja u Parizu. Ajfel bi bio tužan.

U lignit kao izvor energije, ne treba se ulagati. Možda jeste najjeftiniji, ali je i najštetniji. Aerozagađenje, efekat staklene bašte, omotač, klimatske promjene. To se mora uzeti u svakodnevni okvir. Ali to ne bi išlo u korist naše Vlade. Tako da je bolje nastaviti. Pokrenuti dijalog sa našom Vladom je suludo i pomisliti. Barem se sada tako čini. Ali neće uvijek biti tako.  

Prema analizi mreža regionalnih i evropskih nevladinih organizacija koja je urađena 2019. godine, Gacko zauzima drugo mjesto na zapadu Balkana po količini zagađenosti. Po Evropskoj agenciji za životnu sredinu, sagorijevanjem 1 kg uglja nastaje 11,6m³ dima, a m³ dima sadrži 6–14 g lebdećih čestica. Apatija i misao da se to nas ipak ne tiče, je ono što stalno radimo, a nikako ne trebamo. Kao što je zaključenje braka u srednjovjekovnim državama bila stvar dogovora dvije glave koje su bile na čelu zadruga, tako je i pravo na naš vazduh osuđeno na stvar dogovora partijskih poslušnika. Prirodu trebamo da gledamo kao nešto što smo pozajmili od naših potomaka. „Priroda je jedina knjiga koja na svim listovima nudi mnogo sadržaja“, -Gete.

U ovakvim situacijama, ćutanje nije zlato. Ćutanje je pristanak da nam uništavaju osnovna prava, da pobijaju osnovna načela zajednice. Da gaze Ustav. Ćutanje je odobrenje da nam uništavaju vazduh. Da nam uništavaju vode. Ćutanje je zločin. GOVOR JE ZLATO!

Ko? – Građani.  Šta? – Raditi za bolje sutra.  Kako? – Zajedno.

Nikolina Jelić

Izvor: Citamolise.com