Republika Srpska ima svoj Ustav, donesen na Skupštini Srpske Republike Bosne i Hercegovine 28. februara 1992. godine. Ustav je putem amandmana pretrpio brojne izmjene nakon donošenja, zadnji put 2011. godine.
Ustavom je ustanovljen princip podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. U početku je politički sistem bio gotovo predsjednički, kasnijim amandmanima na Ustav, sistem je postao polupredsjednički pa i parlamentarni.
Ustavom su utvrđena prava i dužnosti Republike koja vrše Ustavom određeni republički organi.
- Republiku predstavlja i njeno državno jedinstvo izražava predsjednik Republike.
- Izvršnu vlast vrši Vlada.
- Sudska vlast pripada sudovima.
- Zaštitu ustavnosti i zakonitosti obezbjeđuje Ustavni sud.
Tako kaže naš Ustav.
Međutim, od kad je na vlasti SNSD, koji čak u svom nazivu za izbore koristi ime Milorada Dodika, naš ustavni sistem je podređen jednom čovjeku. Kada je januara 2006. godine preuzeo dužnost predsjednika Vlade, sam je izjavio “Nećete me se sada lako riješiti’. Od tada, uopšte nije bitno na kojoj funkciji se nalazi: da li je to pozicija predsjednika Vlade, predsjednika Republike ili srpskog člana Predsjedništva BiH, on suštinski odlučuje o svemu i ne trudi se uopšte da to prikrije.
Zato je moja teza da se Republika Srpska nalazi u stanju permanentnog državnog udara, gdje, iako formalno državni organi postoje i funkcioništu, suštinski se nikakve odluke u tim organima ne donose već sve odluke donosi jedan čovjek – Milorad Dodik. Svi drugi državni organi: predsjednik Republike, Narodna skupština, Vlada samo formalno potvrđuju i provode odluke tog čovjeka.
Državni udar ili puč (nem. Putsch — puč; franc. coup d’état — ku de `ta, ili samo coup — ku), predstavlјa iznenadnu smjenu vlasti u nekoj zemlјi, i to protivustavnim sredstvima. On može biti miran ili (rjeđe) nasilan, a najčešće ga izvodi vojska ili neki visoki državni zvaničnik.
Korona i uzurpacija institucija
Sve ovo je naročito došlo do izražaja u periodu nakon 2018. godine, a posebno nakon pojave korona virusa.
Zakoni se u Narodnu skupštinu Republike Srpske upućuju po hitnoj proceduri, bez mogućnosti djelovanja amandmanima, poslanici, sem nekolicine poslanika opozicije i kad imaju priliku ne diskutuju i ne raspravljaju o prijedlozima. Poslanici vladajuće većine samo pritisnu taster za glasanje (četvrtkom) i potvrde ono što je jedan čovjek odlučio. Imali smo čak situaciju da je srpski član Predsjedništva BiH u Narodnu skupštinu Republike Srpske donio i poslanicima je radi rasprave dostavljen falsifikovan dokument, neverifikovan i nepotpun prevod Programa reformi usvojen od strane Predsjedništva BiH, koji je sadržinski Akcioni plan za pridruživanje BiH NATO paktu.
Ubrzo su pojedini narodni poslanici došli do originalnog teksta na engleskom jeziku i ukazali na prevaru srpskog člana Predsjedništva BiH, koji je svojim postupkom pogazio najviši zakonodavni dom Republike Srpske.
I nije mu to bilo prvi put. Svaki put kad se pojavi u NSRS on se ponaša nedostojno mjesta u kojem boravi kao gost. I prolazi bez ikakvih posljedica.
U vanrednoj situaciji i vanrednom stanju koje je bilo proglašeno u Republici Srpskoj taj čovjek rukovodi svim procesima i donosi najvažnije odluke iako nema niti jednu zvaničnu funkciju na nivou Republike Srpske, već je on srpski član Predsjedništva BiH, dakle predsjednik u Predsjedništvu BiH. I predsjednik političke stranke SNSD.
On se čak i ne ustručava da kaže kakve će biti odluke Republičkog štaba za vanredne situacije, prije nego one i budu donesene. Zna, jer je on već odlučio kakve će te odluke biti!
On ne poštuje izabrane i imenovane funkcionere Republike Srpske, nipodaštava ih i uvijek stavlja u zapećak u odnosu na sopstvenu važnost i promociju. To radi svjesno, jer je svjesno i postavio ljude bez moralnog, stručnog i svakog drugog digniteta, da bi pored njih on uvijek izgledao autoritativno, odlučno i kao neko ko zna da radi svoj posao.
Ovih dana u Prijedoru i Gradišci obećava gradonačelnicima milione i desetine miliona KM za projekte i o tome govori javno na konferencijama za štampu. Ko je on da može odlučivati o utrošku sredstava budžeta Republike Srpske. U kom svojstvu obećava toliki novac? Šta radi predsjednik Vlade i ministri?
Republika Srpska je prošla težak razvojni put svog ustavnog uređenja. Ali, u stanju rata, do kraja 1992. godine, od postojanja autonomnih regija, predsjedništva Republike Srpske, došlo se do jedinstvene, nedjeljive i kompaktne teritorije, ustanovljena je funkcija predsjednika Republike i dva potpredsjednika, uspostavljena je Vlada Republike Srpske sa ministarstvima, javni fondovi, direkcije, u prevodu, Republika Srpska se ustrojila kao država sa svim svojim funkcijama i organima. Zbog toga i tako uspješne i brze organizacije i ustavnog ustrojavanja, kompaktne teritorije, formirane Vojske i suverene vlasti na svojoj teritoriji, imali smo status strane u ratu i u mirovnim pregovorima. Zato je Republika Srpska i bila potpisnica svih 11 aneksa Dejtonskog sporazuma.
I sada, nakon tako mukotrpne borbe naših osnivača, koji su znali kako i imali mudrosti da provedu formiranje i ustrojavanje institucija, dođemo u situaciju da se nalazimo u stanju kontinuiranog državnog udara, koji traje već dugo, gdje jedan čovjek upravlja svim tokovima i donosi sve odluke. On je savremeni diktator, kojemu su organi Republike Srpske samo pomoćna tijela za vršenje apsolutne vlasti. Gospodar života i smrti u Republici Srpskoj.
Republika Srpska: Diktatura vs demokratija
Pravna i politička teorija kaže da je diktatura oblik vlasti u kojoj je apsolutna moć koncentrisana u diktatoru ili maloj klici, ili vladinoj organizaciji, ili grupi u kojoj je apsolutna moć izuzetno koncentrisana [http://www.merriam-webster.com/dictionary/dictatorship] dok se demokratija, sa kojom se koncept diktature često upoređuje, definiše kao oblik vlasti u kojoj se oni koji vladaju biraju putem izbora. Autoritarne diktature su one u kojima postoji malo političke mobilizacije i „mala grupa vlada u okviru formalno loše definisanih granica, ali zapravo na prilično predvidiv način”.[Juan Linz, quoted in Natasha M. Ezrow, Erica Frantz (2011), Dictators and Dictatorships: Understanding Authoritarian Regimes and Their Leaders, Continuum International Publishing Group. p2] Totalitarna diktatura uklјučuje „jednu partiju koju vodi jedan snažan pojedinac sa moćnom tajnom policijom i visoko razvijenom ideologijom”. Ovde vlada ima „potpunu kontrolu nad masovnim komunikacijama i socijalnim i ekonomskim organizacijama”.[Ezrow & Frantz (2011:2–3)]
Hana Arent je smatrala totalitarizam novom i ekstremnom formom diktature koja obuhvata „atomizovane, izolovane pojedince”, u kojoj ideologija igra vodeću ulogu u definisanju načina na koji celokupno društvo treba da bude organizovano. [Ezrow & Frantz (2011:3).
Huan Linc smatra da je razlika između autoritativnog režima i totalitarnog u tome da do autoritativni nastoji da zaguši politiku i političku mobilizaciju (depolitizacija), dok totalitarni nastoji da kontroliše politiku i političku mobilizaciju. [Ezrow & Frantz (2011:4)]
Neka me pravnici opovrgnu, neka ukažu da nije ovako kako ja kažem. Možda to niko nije na glas rekao, ali vjerovatno svi znaju da je stanje ovakvo.
Napad na ustavno uređenje
Gdje je Ustavni sud Republike Srpske da zaštiti i obezbjedi ustavnost i zakonitost što mu je ustavna obaveza?
Krivični zakonik Republike Srpske je u Glavi XXII propisao krivična djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Republike Srpske
U članu 278. Krivičnog zakonika Republike Srpske propisano je krivično djelo “Napad na ustavno uređenje“ :
“Ko silom ili prijetnjom upotrebe sile ili na drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavno uređenje Republike Srpske, kazniće se kaznom zatvora od dvije do dvanaest godina.“
Doslovno je tako propisano: silom, prijetnjom ili na drugi protpivpravan način. Šta je Dodikovo ponašanje godinama unazad pa i sada nego protivpravno ponašanje? Protiv njega bi Republičko javno tužilaštvo već trebalo da je pokrenulo istragu i da za njega traži pritvor. Zbog činjenice da je ustavno uređenje Republike Srpske utvrđeno Ustavom Republike Srpske ozbiljno ugroženo.
Postavlja se pravno pitanje. Da li narod ima pravo da svrgne pučistu odnosno diktatora? Da li narod ima pravo da svojim djelovanjem prekine neustavno stanje u zemlji? Ima!
Tema za raspravu….Drugi amandman američkog Ustava štiti ideju “naoružanog naroda“. Neki ustavni stručnjaci u USA idu tako daleko da kažu da američki narod mora da bude naoružan kako bi mogao da svrgne vladu koja ne radi u korist američkog naroda! Cijela svrha tog amandmana je da zaštiti prava građana od, kako se to krajem 18. vijeka govorilo, opasnosti da vlast postane “tiranska“.
Nisam pobornik ideja “naoružanog naroda“ ili nečeg slično, ali je stanje u Republici Srpskoj zaista doseglo vrhunac bezakonja i diktature i narod će morati da odluči da li je ovakvo stanje za njega dalje prihvatljivo ili nije. Ako nije, da konačno učini nešto po tom pitanju.
Ili da ćuti. Zauvijek.
Autor: Nezadovoljni građanin
Serbian