Pokrepljujući raniju tezu pisca ovih redova da je Republika Srpska duboko u stanju državnog udara, jer je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik preuzeo sve poluge vlasti u Republici Srpskoj, on nastavlja da po svom nahođenju “dijeli“ budžetski novac, koji je potekao od zaduženja po katastrofalnim uslovima, penzionerima i demobilisanim borcima VRS kao novčanu pomoć. O tome je obavijestio javnost, a onda je Vlada Republike Srpske samo pro forme izvršila ovu odluku. Ogromna je zabrinutost svih slobodoumnih patriota za budućnost Republike Srpske jer je vodi čovjek koji se vodi isključivo ličnim i materijalnim interesima i koji je kompletnu institucionalnu strukturu Republike Srpske podredio sebi. Koji tako Republiku Srpsku gura u ambis.

Ogromne gužve su nastale ispred boračkih organizacija i odjeljenja za boračko – invalidsku zaštitu jer borci, koji su ionako dovedeni do prosjačkog štapa, traže informaciju koje nema, bar ne u vidu pisanog akta – na koji način će se ostvarivati najavljeno pravo na jednokratnu novčanu pomoć. Ovo je ogromno poniženje za borce, još jedno u nizu.
Republika Srpska, kao mlada demokratija, sa nepunih 30 godina demokratske tradicije i demokratskog društvenog uređenja, opasno je zagazila u autokratiju i apsolutnu vladavinu jednog čovjeka, koji je potpuno izgubio osjećaj za prostor, vrijeme, svoju istorijsku odgovornost, a za Ustav i zakone ne mari odavno.
Postavlja se opravdano pitanje, kako je to navedeno u hrestomatiji prof. dr Nikole Poplašena za predmet “Političke i pravne teorije“ na Pravnom fakultetu u Banjaluci, u lekciji koja je posvećena toleranciji: “Da li biti tolerantan prema netolerantnima“? Ili bolje rečeno, do kada biti tolerantan?
Uzalud se i opozicija i narod uzdaju u Ustav i zakon, jer su Milorad Dodik i ljudi koje on kontroliše odavno prestali da uvažavaju i Ustav Republike Srpske i zakone. Tačnije, oni Ustav i zakone koriste selektivno, samo kada im idu u korist, a ako im ne idu u korist, on ih jednostavno ignorišu.
Ustav i zakoni su jedina brana od anarhije. Milorad Dodik i ljudi koje on kontroliše ne shvataju da je autokratija samo jedan korak do anarhije. Jer će narod sigurno jednom reći, ako se Milorad Dodik ne mora pridržavati Ustava i zakona, pa zašto bismo mi?
Opozicija da napusti Skupštinu
Moj prijedlog opoziciji je da napuste Narodnu skupštinu Republike Srpske, što su trebali davno učiniti, još poslije afere “Dva papka“ u prošlom sazivu, s obzirom da su tamo potpuno beskorisni. Glasačka mašinerija pritiskajući taster za glasanje četvrtkom, radi posao zbog kojeg su tu, zbog koga ih je vođa tu postavio. Zakoni se donose, pa se ne poštuju, ili se mijenjaju kao na traci kad, kome i kako zatreba. Ne treba toj sramoti davati nikakav legitimitet.
Izađite u narod i pričajte sa narodom. Čujte šta narod kaže, ima šta za reći sigurno. Mnoge muke su na njegovim plećima. Obezbjedite podršku nezavisnih medija, ako ih uopšte ima, pojačajte rad na društvenim mrežama, pojasnite narodu šta je i kako je. Pripremajte se za ono što dolazi.
Statistike kažu da u Republici Srpskoj trenutno ima oko 860.000 osiguranika zdravstvenog osiguranja. To znači da otprilike toliko ima i stanovnika. Davno smo spali ispod milon stanovnika. Od rata naovamo, za samo 25 godina, Republika Srpska je izgubila preko pola miliona stanovnika!
Republika Srpska sada ima stanovnika kao jedan grad srednje veličine u Njemačkoj. A ima 78.000 radnika u javnom sektoru, od čega bar 22.000 službenika i taj broj stalno raste.
Zamislite da na 860.000 stanovnika imate toliko zaposlenih u javnom sektoru? To ne može izdržati niti jedna država…… Jedan grad sa toliko stanovnika u Njemačkoj opslužuje možda ukupno 5.000 službenika i svih ostalih radnika u javnom sektoru…
Ne znam ima li svrhe autokrati Miloradu Dodiku i njegovim poslušnicima bilo šta više govoriti, sa aspekta poštovanja Ustava i zakona, jer oni to niti žele da čuju niti uvažavaju.
Milorad Dodik je pogazio i Ustav i sve zakone i da pravna država postoji, kao što ne postoji, davno bi bio u zatvoru.
Republika Srpska se trenutno nalazi u jednoj totalno bespravnoj situaciji, koja je u stvari stanje državnog udara i nikakva pravna sigurnost ne postoji. Zašto bi se zakon primjenjivao samo na na narod i opoziciju a na vladajuću oligarhiju ne? Vidite da zakon važi u pogledu rada lokalne skupštine u Višegradu, ali u pogledu lokalnih skupština u Kozarskoj Dubici ili Novom Gradu isti zakon ne važi?
Zakon može važiti za svakog jednako ili nikako! Ne može biti selektivne primjene.
Potrebno je samo nekoliko odvažnih i poštenih tužilaca i nekoliko odvažnih i poštenih policajaca da se ovo stanje uredi. Ubijeđen sam da je među 5.000 policajaca u Republici Srpskoj bar 90% poštenih i voljnih da rade svoj posao, ali su blokirani i spriječeni ili se boje.
Nije vrijeme za strah. Sada je opet došlo vrijeme da se bude hrabar.
U članu 278. Krivičnog zakonika Republike Srpske propisano je krivično djelo “Napad na ustavno uređenje“ :
“Ko silom ili prijetnjom upotrebe sile ili na drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavno uređenje Republike Srpske, kazniće se kaznom zatvora od dvije do dvanaest godina.“
Drugi protpivpravan način! Milorad Dodik se izvan svake sumnje protivpravno ponaša jer preuzima ingerencije koje mu po funkciji koju obavlja ne pripadaju? Pobogu tužioci, policijo, uhapsite tog čovjeka i spriječite ga da se dalje tako ponaša. Ustavno uređenje Republike Srpske utvrđeno Ustavom je ozbiljno ugroženo njegovim djelovanjem.
Ovo zadnje zaduženje na Londonskoj berzi je možda posljednji ekser u naš mrtvački sanduk. Oni kažu, vratiće neko kredit! Pa naravno, vratićemo mi i naša djeca. I unučad.
Članom 70. stav 1. tačka 6. Ustava Republike Srpske utvrđena je nadležnost Narodne skupštine Republike Srpske da raspisuje republički javni zajam i odlučuje o zaduženju Republike. Narodna skupština Republike Srpske je razvlašćena odlukom autokrate Milorada Dodika, koju su njegovi taster – poslanici samo proveli. Narodnoj skupštini Republike Srpske oduzeto je pravo da odlučuje o zaduženjima, da bi se i formalno zaduživanje vršilo bez ikakvog uvida javnosti. Zamislite, zakonom je derogiran Ustav? Ove izmjene su i usvojene zbog najnovijeg zaduženja, koje je tajno realiozovano preko Londonske berze. Sad nas ubjeđuju da je to zaduženje sa efektivnom kamatom preko 5% uspjeh za Republiku Srpsku.
Poslanici PDP-a su najavili da će Ustavnom sudu Republike Srpske podnijeti inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama Zakona zaduženju, dugovima i garancijama. Da li je Ustav povrijeđen će odlučivati sudije Ustavnog suda Republike Srpske, sve redom njegovi ljudi… Ta tačka će doći na red kod Ustavnog suda Republike Srpske za jedno godinu – dvije. Tada će biti kasno.
Oni će se, ako im to dozvolimo, tada već baškariti po egzotičnim destinacijama u državama koje ne ispituju porijeklo novca i ne izručuju drugim državama.
Direktna demokratija kao rješenje?
Pojam demokratija nastao je u staroj Atini u 5. vijeku p. n. e. Riječ „demokratija“ izvedena je iz grčkih riječi demos – narod i kratia – vladati.
Francuski filozof Monteskje (1689-1755) veoma snažno je uticao na promovisanje i zasnivanje ideja o demokratskoj vlasti u periodu francuske buržoaske revolucije i stvaranja SAD. On je vjerovao da je najbolji način da se osigura da vlast služi opštoj dobrobiti ako se učine sljedeći koraci:
Razdijeliti vlast na različite ogranke i dijelove, tako da nijedan ogranak nema svu vlast.
Izbalansirati autoritet između ovih ogranaka tako da ni jedan ne može kontrolisati ostale ogranke.
Omogućiti svakom ogranku da provjerava načine na koje se drugi ogranci koriste vlašću.
Monteskje je, kao i mnogi drugi, vjerovao da, ukoliko je vlast podijeljena, izbalansirana i provjeravana, nijedan od ogranaka ne može kontrolisati svu vlast. U tom slučaju nijedan ogranak ne može koristiti vlast za svoje lične i sebične interese. Rezultat takve situacije bi bio da vlast djeluje u cilju unapređivanja zajedničke dobrobiti. Zajednička dobrobit znači da je nešto dobro za zajednicu kao cjelinu.
Postoje dvije vrste demokratija: direktna demokratija i reprezentativna demokratija. Direktna demokratija je bila u staroj Atini kada su svi slobodni ljudi izlazili na gradski trg i odlučivali o raznim stvarima. Reprezentativna (predstavnička) demokratija je kada ljudi na izborima biraju svoje predstavnike u parlamentu i daju im autoritet da donose odluke u njihovo ime.
Smatram da je vrijeme da se na scenu vrati direktna demokratija i da narod kaže šta misli na trgovima i ulicama, da kažu ljudi da li mu je dobro, imaju li čime prehraniti porodicu i gdje su im djeca…..
Završiću sa stihovima “Gorskog vijenca“ Petra II Petrovića Njegoša, prvog pjesnika među vladikama i prvog vladike među pjesnicima:
„Treba služit česti i imenu.
neka bude borba neprestana,
neka bude što biti ne može –
nek ad proždre, pokosi satana!
Na groblju će iznići cvijeće
za daleko neko pokoljenje.“
Da bi nam bilo bolje, moramo i mi biti bolji. Onda će biti lakše izboriti se …..
Autor: Nezadovoljni građanin