Iako se često misli da na društvenim mrežama „prolaze“ samo površne stvari, Fejsbuk stranica Dezintegrisano koja objavljuje poeziju autora iz regiona za kratko vrijeme došla je do preko 14000 pratilaca. Na ovoj stranici nedavno je objavljeno da je u planu štampanje zbornika poezije.
O čemu se tačno radi, kako je nastala stranica i živi li istinska poezija danas, u vremenu hiperinflacije prosječnosti, pitala sam Milovana Kljajevića, pjesnika i inicijatora stranice Dezintegrisano.
Na stranici Dezintegrisano objavili ste poziv sponzorima sa idejom da se objavi zbornik poezije. O čemu se tačno radi?
Došao sam na ideju da sav taj trud i rad oko stranice, koji traje nekih pola godine, dignem na viši nivo. Da nešto konkretno i uradim. U zborniku će biti zastupljeno 50 autora iz regiona koji će se predstaviti sa svoje tri pjesme. Mi smo odabir autora već napravili i dobar dio radova je pristigao. Čekamo još nekoliko lijenih autora i to su uglavnom autori sa kojima sam blizak pa odugovlače.

Vratimo se malo u prošlost. Kako je uopšte nastala ova stranica?
Stranica na Fejsbuku je relativno nova. Aktivno kačim nekih pola godine. Na instagramu postoji par godina. Tamo sam kačio uglavnom svoje pjesme. A onda se proširilo slučajno. Objavio sam pjesme nekih svojih prijatelja koji pišu. I onda sam došao na ideju da pravimo taj neki kutak gdje bi objavljivali pjesme kvalitetnih autora. Da se svi nekako povežemo i da se čitamo.
Preko te iste stranice sam upoznao dosta interesantnih ljudi, ljudi koji pišu sjajno. I svaki dan se sve više i više iznenadim jer se pojavi neko novi ko pošalje neke svoje pjesme, koje me oduševe. Jer ima dosta mladih ljudi koji pišu i stvaraju, što je dobro.
Živi li poezija danas?
Živi. Eto možete da uđete na stranicu i da bacite pogled i naćićete stvarno dosta mladih ljudi koji su vrijedni pažnje. Živi hvala Bogu. Nekako smatram da će poezija opstati i da će živjeti uvijek. Dok je čovjeka, umjetnost mora živjeti.
Da li kvalitet trpi zbog hiperinflacije pisanja svega i svačega ili kvalitet ipak nađe svoj put?
Pisanje je u neku ruku postalo pomodarstvo. Svi se late olovke i papira i svi bi da budu pjesnici i pisci. Ono kao ne znam šta ću u životu daj da uzmem da pišem. Ima tu dosta i gordosti i sujete. Svi mi koji stvaramo i pišemo smo prilično sujetni. Ali ja volim da kažem da valja pucati revolverom u svoj ego.
Moć društvenih mreža je baš velika. Svaki pojedinac, nebitno da li on ima šta konkretno da ponudi publici, može da izađe u javnost i da dobije pažnju ljudi, nebitno da li je to kvalitetno ili nije. Ali vrijeme opet pokaže svoje. Neki lijevak vremena napravi filter svakako.

Ja lično nemam ništa protiv svih ljudi koji pišu i stvaraju. Neka ih, nek oni pišu i ako u tim svojim pjesmama ne promovišu prostituciju, fašizam i bilo šta ogavno nemam ništa protiv toga. Sad nebitno je koliko je to patetično, loše i nema nikakvu književnu vrijednost.
Što se tiče stranice kao stranice tu opet gledamo da imamo neke standarde. Ja sam napravio tu stranicu kao platformu za sve mlade ljude koji pišu a koji nemaju dovoljno medijskog prostora i ne mogu da dođu do čitalačke publike. Ali opet ni ta stranica nije neka utješna zona.

Doktorand na Fakultetu političkih nauka, pesnikinja i osnivač pokreni.rs.
Nekoliko godina iskustva u oblasti političkog marketinga i odnosa sa medijima
Potražite me na Facebooku, Instagramu i Linkedinu
Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može