Na završnoj sednici 9. avgusta 2021. godine, žiri Brankovog kola u sastavu: Nenad Grujičić, Ivan Lalović i Rastko Lončar, doneo je jednoglasnu odluku da ovogodišnja nagrada „Stražilovo“ za najbolje pesničke knjige objavljene u Brankovom kolu ravnopravno pripadne Milanu Vićiću, za knjigu „Večna proleća“, Bojani Kulidžan Gromović – „Nebogled“, Jeleni Vujanović – „Ma nije mi ništa“ i Filipu Božiću Dejanoviću – „Zbogom, simboli“. Specijalna nagrada „Stražilovo“ pripala je panorami poezije đaka Karlovačke gimnazije, „Pesme posle nas“, koju je priredila dr Maja Stokin, profesor srpskog jezika i književnosti u našoj najstarijoj gimnaziji.

Milan Vićić (Požarevac, 1989), pesnik, prevodilac, samostalni umetnik, posle gimnazije u rodnom gradu, studirao filozofiju u Novom Sadu, a diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, na odseku za ruski jezik, književnost i kulturu. U drugoj po redu pesničkoj knjizi, nametnuo se snažnom imaginacijom i superiornim darom za „rad u jeziku“. U to nas, upravo, uveravaju njegova „Večna proleća“, dijalektička apologija „dramatičnosti čovekove nevečnosti i večne nečovečnosti“ u procesu potrage za „svojim“. Talentovani mladi pesnik podseća nas da, taman i sve ono čega se poezija dotiče bilo tuđe, pesništvo je od čoveka, i čoveku – neotuđivo. Koristeći raznovrsne alate jezičkog – od arhaičnog, mitološkog, vernakularnog, žargonskog, zaumnog, kovaničkog – Milan Vićić, kao već formirani mladi-stari pesnik, predočava „antički“ strah od prirode kao htonskog prostora, i „romantičarski“ užas izazvan gradskim prostorima.
Bojana Kulidžan Gromović (Mostar, 1988), osnovnu i srednju školu pohađala u Bileći, master studije završila na Katedri za srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Živi i radi u Novom Sadu. Nagrađena knjiga „Nebogled“ nudi raznovrsnu lepezu refleksija sa motivima i pitanjima čovekovog postojanja, fantazmagorične probleske iskustva, zavičajne prizore i snove, urbani svet sa socijalnim i društvenim iskušenjima. Kao rođena pesnikinja, ne libi se da u prvi plan stavi ljubavnu poeziju, to jest prožimanje muškog i ženskog principa kao nezaobilaznu temu za umetničku obradu, to jest kao elementarni zahtev za ispunjenje misije pesničkog talenta u svim vremenima U ovoj zbirci pesama nalazi se usađena ljudska iskrenost da budeš to što jesi, rečeno na sanskritu: tat tvam asi (to si ti).
Jelena Vujanović (Novi Grad, 1993), osnovnu školu i dva razreda gimnazije pohađala u rodnom gradu na Uni, potom gimnaziju maturirala u Beogradu, gde trenutno pohađa doktorske studije na Fakultetu političkih nauka. Ima nešto lutalačko i boemsko u njenom prvencu „Ma nije mi ništa“, nešto što daje poetičku pretpostavku za daljnje građenje odnosa prema umetnosti i životu, to jest – ključ za aktuelne sekvence i svevremene stvaralačke vizije.
Naspram pomodne tzv. kontraljubavne i kontraptriotske poezije, Vujanovićeva upravo insistira na čistoj emociji u otvaranju rodoljubivih i ljubavnih tema. Vera u poeziju i pesnički govor, u čoveka i prirodu, u maternji jezik i božansko, glavni su stubovi ove nagrađene knjige, stečeno bescen-blago za nova poetička otkrića.
Filip Božić Dejanović (Novi Sad, 1999), osnovnu i srednju školu završio u rodnom gradu, gde danas studira psihologiju na Filozofskom fakultetu. Nagrađeni pesnički prvenac „Zbogom, simboli“ obiluje zrelošću „poete vatesa“, onoga koji ima vizije nakon pređenog puta-iskustva, intimnog nerazumevanja i patnje, i postaje slobodan – nudi drugima da bude vođa njihovog emotivnog putešestvija. Na tom putu traumatizovani svet zbacuje tvrdokorne oklope i kaveze, otvara neslućene prostore neba-poezije i stvaralačkog vaskrsnuća. Svestan mogućnosti nerazumevanja njegovog proroštva, on se još više otvara i dalje nudi ljubav na tragovima-stihovima koji se ukazuju posle apsolviranog iskusta. Ovaj prvenac donosi veoma originalnu poetičku šifru koja može poslužiti i pesniku i drugima da kreativno tragaju i traju u vremenu.
Specijalna nagrada STRAŽILOVO pripala je panorami poezija učenika Karlovačke gimnazije „Pesme posle nas“, koju je priredila dr Maja Stokin. U panorami se nalaze pesme Alekse Vilića, Isidore Antonijević, Natalije Đorđević, Ive Maksimović, Nikoline Dikić i Helene Budimir. Ovu nagrađenu knjigu određuje njena mladalačka osnova, poezija iz košnice mladih talenata Karlovačke gimnazije, a u slavnoj auri Sremskih Karlovaca i Brankovoga Stražilova. Godine provedene u Karlovačkoj gimnaziji godine su sa zvezdama na dohvat ruke i pesničkim vizijama u neograničenom maštarijumu maternjega jezika.
Prestižna nagrada “Stražilovo“ postoji četrdeset sedam godina i uživa ugled nagrade sa najlepšim imenom u savremenoj srpskoj poeziji i književnosti. Među dosadašnjim dobitnicima ovog priznanja nalaze se Draško Ređep, Danko Popović, Luko Paljetak, Radomir Putnik, Slobodan Pavićević, Rade Obrenović, Vojislav Despotov, Pero Zubac, Julijan Tamaš, Vićazoslav Hronjec, Nenad Grujičić, Zafir Hadžimanov, Sava Babić, Anđelko Anušić, Todor Bjelkić, Tibor Varadi, Mišo Avdalović, Blagoje Baković, Žarko Aćimović, Perica Markov, Ranko Čolaković, Pop Dušan Đurđev, Dragoslav Dedović, Boris Lazić, Željko Pržulj, Vesna Egerić, Goran Šaula, Lidija Đogo, Mićo Savanović, Ivan Lalović, Dubravka Milenković, Marija Sloboda, Ivana Gađanski, Ivan Despotović, Valentina Milačić, Milan Rakulj, Aleksandra Marilović, Goran Gavrić, Marija Prgomelja, Marko Kovačević, Jelena Milošević, Branimir Kršić, Andrea Beata Bicok, Sava Krneta, Rastko Lončar, Dušan Zaharijević, Gorica Radmilović, Nikola Rausavljević, Milan Ćosić, Ivana Stojić, Irena Plaović, Miloš Puđa, Milica Milenković, Suzana Rudić, Nataša Bundalo Mikić, Aleksandra Batinić, Marko Milovanović Marun, Zdenka Valent Belić, Milan Gromović i drugi.
Ovogodišnja nagrada Stražilovo svečano će biti uručena na „rajskom Stražilovu“ 11. septembra, kod spomenika Branku Radičeviću (rad vajara Jovana Soldatovića), na jubilarnom 50. Brankovom kolu koje će trajati od 10. do 20. septembra u Sremskim Karlovcima, na Stražilovu i u Novom Sadu.
Više tekstova iz kulture čitajte ovde.