Smederevska pesnička jesen je međunarodni festival poezije koji se tradicionalno održava u Smederevu preko 50 godina. Ove godine održan je od 12. do 14. oktobra.
Kako nam je sjajni pjesnik Jovica Tišma ispričao tokom obilaska Smederevske tvrđave, alasi tvrde da tu na ušću Jezave u Dunav u viru živi čudovište Kemza. Interesantno je da čudovište vide samo pijani alasi. Ja nisam srela čudovište, možda što nisam alas ili što nisam bila pijana, ali sam tokom 52. Smederevske pesničke jeseni srela divne ljude, sjajne pjesnike i dobre domaćine.
Moram priznati da sam na ovaj festival poezije otišla prilično neupućena u njegovu istoriju i značaj i, iskreno rečeno, mladalački skeptična. Književne i pjesničke manifestacije prečesto su vjeće staraca osrednjeg književnog kvaliteta, a velikog ega među kojima teško pronalazim nešto inspirativno. Međusobno tapšanje po ramenu unutar zatvorenog kruga i očekivanje da i neke nove generacije pišu po istom kalupu prosto nije moja šoljica čaja, što bi rekli Englezi.
Međutim Smederevska pesnička jesen je nešto potpuno drugačije. Kao što i rekoh u dijelu programa kada smo knjigama darivali Narodnu biblioteku u Smederevu, ovakvi susreti upotpunjuju smisao ove smješne zbilje što se zove život. Raznolikost pjesničkih stilova, bogatstvo karaktera i senzibiliteta, kvalitetno odštampane i sjajno uređene edicije i odlična organizacija. Zadovoljstvo je bilo čitati svoju poeziju na ovakvom događaju.
Tri dana ogledala duše
Pored Zlatnog ključa Smedereva (čiji je nosilac i Peter Handke), koji je na ovogodišnjem festivalu dobio priznati ruski pjesnik Vjačeslav Kuprijanov, dodjeljen je i Zlatni ključić za stvaralaštvo za djecu (pjesnikinji Mirjani Bulatović), a u okviru tog programa oduševljeno smo posmatrali leptir mašnice i bijele til haljinice kako na najmlađim pjesnicima i recitatorima defiluju binom.
Edicija Meridijani upoznala nas je sa savremenim pjesnicima iz Kanade, Jermenije, Italije, Portugala, Slovačke, Severne Makedonije, Srbije i Republike Srpske, a oni koji nisu mogli da nam se predstave uživo pozdravili su nas kroz svoje video klipove. Pored afirmisanih pjesnika sa svih meridijana, u okviru izbora za nagradu Tomislav Stevanović čuli smo i neke nove pjesnike i stihove, a o tome da istinska poezija godine ne broji posvjedočile su vrlo mlada pobjednica Una Perazić i divna gospođa u poznim godinama, Miroslava Cvetković koja je, kako je sama rekla „hrabro izašla na binu bez štapa“ i sve nas obasjala svojim vedrim duhom.
Najstarije festivalske nagrade, Zlatna struna – za rukopis poezije i Smederevski orfej – za autora sa teritorije Smedereva, pripale su Ljiljani Gajović i Dunji Petković. Daleko sam od feministkinje i mislim da kvalitet uvijek mora biti iznad statistike, ali me pomalo ženski raduje ovoliko kvalitetnih pjesnikinja. No nije nedostajalo ni kvalitetnog muškog stvaralaštva. Povelja Zlatko Krasni pripala je Aleksandru Petrovu, a Povelja Naš glas Željku Đuriću.
Naučite pjesan, to je izbavljenje
Kroz pjesme smo upoznavali jedni druge, a kroz druženje i grad Smederevo. Obilazak tvrđave, istorijskog muzeja, vile Obrenovića i lokalni mitovi anegdote koje nam je pričao pjesnik Jovica Tišma upotpunili su ovaj trodnevni festival pisane riječi.
Poslije svega mogu samo da kažem jedno veliko hvala organizatorima na čelu sa direktorom Miljanom Guberinićem i sjajnim voditeljima programa, Marini i Milošu.
„Usred ovog rata koji sećanje briše
naučite pjesan, to je izbavljenje!“
Snimke svih događaja u okviru ovogodišnje Smederevske pesničke jeseni možete pogledati na njihovoj fb stranici.
Doktorand na Fakultetu političkih nauka, pesnikinja i osnivač pokreni.rs.
Nekoliko godina iskustva u oblasti političkog marketinga i odnosa sa medijima
Potražite me na Facebooku, Instagramu i Linkedinu
Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može
Serbian