Šta dalje sledi i da li ćemo dozvoliti da nam na referendumu poturaju razne opcije koje bi štetile našoj državi i društvu, danas Sud gde bi nastao pravni haos, sutra Rio Tinto i ekološka katastrofa, jedan dan će doći Preambula Ustava pa ako iko ostane u Srbiji možda se i postavi pitanje Kosova i Metohije. Ostaje nam da se svađamo oko zida i murala dok nam uzimaju deo po deo prava i državne teritorije.
Naime, 23. jula ove godine, na uglu NJegoševe i ulice Alekse Nenadovića u Beogradu, u toku noći, iscrtan je mural posvećen Generalu Vojske Republike Srpske tokom građanaskog rata u Bosni i Hercegovini. Iako je žalbeno veće Haškog tribunala potvrdilo prvostepenu presudu prema kojoj je Ratko Mladić kriv na osnovu 10 tačaka optužnice. Srbi sa obe strane Drine većinski ne priznaju uopšte Hag kao instituciju suda i iznose primere gde su samo Srbi osuđeni a ostali narodi su ili oslobođeni ili odležali minimalne kazne. Stalni napadi na Republiku Srpsku i u toku rata i nakon Dejtona stvorili su u narodu pojačani otpor prema dojučerašnjim neprijateljima i zahtevi za izručivanje oficira koji su bili na čelu Vojske Republike Srpske (u Srbiji kasnije i oficira Vojske Jugoslavije) i od njih stvorili heroje i za ljude koji nisu bili ni rođeni za vreme rata.

2011. dolazi do hapšenja Ratka Mladića i njegovo izručenje Hagu, narod sa negodovanjem prima ovu vest i organizuju se demonstracije. ,,Ima u nekoliko gradova okupljanja građana, zasada se to drži pod kontrolo. U Beogradu i Novom Sadu, i još nekim gradovima. Najavljena su neka okupljanja u narednim danima”, rekao je Ivica Dačić, tadašnji ministar spoljnih poslova a preneo RTS.
I narednih dana je došlo do okupljanja. ,,Policija je u nedelju uveče u neredima tokom i posle mitinga koji je zbog hapšenja Ratka Mladića organizovala Srpska radikalna stranka, privela je 180 osoba. Povređeno je 32 policajaca i 11 demonstranata.” (izvor: Radio slobodna Evropa).

Nataša Kandić, osnivač Fonda za humanitarno pravo, putem Tvitera, najavljuje da će 9. novembra ukloniti mural. Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) saopštila je a prenosi N1 da su dobili rešenje o zabranu skupa na kojem je bilo planirano uklanjanje murala Ratku Mladiću. Pripadnici MUP-a bivaju raspoređeni u blizini murala da bi ,,štitili javni red i mir a ne štitili mural” navode iz MUP-a a prenosi Politika. Ipak, Aida Ćorović, aktivniskinja za ljudska prava, bivša narodna poslanica (2014-2016.) u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, baca jaja na mural i biva privedena, ali i ubrzo puštena i u večernjim satima se sa pristalicama među kojima su anestiziolog dr Rade Panić, članica Skupštine slobodne Srbije i rediteljka Milica Kralj, Dobrica Veselinović iz Ne davimo Beograd, Vesna Pešić, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, Petar Đurić iz pokreta ,,Ćale ovo je za tebe”, karikaturista Dušan Petričić i mnogi drugi prenosi repoterka Nove S. Sa druge strane su se okupili i oni koji podržavaju i žele da mural ostane pa je između njih, da ne bi došlo do fizičkog sukoba postavljen kordon policije. Obe grupe su se razišle.

Istog dana dok su oči javnosti bile uprte u zid a ljudi su zauzimali strane i pisali beskonačne komentare ko je u pravu, Vlada Republike Srbije na sednici usvaja Predlog Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi da bi se uklonili nedostaci ranijeg Zakona i da bi se olakšalo građansko pravo koje se retko koristilo.
,,Usled činjenice da je trenutno važeći Zakon donet još 1994. godine, novi predlog zakona sadrži i brojna usklađivanja sa Ustavom, pre svega na planu ukidanja obaveznog cenzusa za izlazak potrebnog broja glasača kao uslov za uspeh referenduma, kao i u svrhu uređivanja svih vrsta referenduma predviđenim Ustavnom” (izvor: sajt Vlade Republike Srbije).
Prema važećem Ustavu Republike Srbije iz 2006. Godine,
,,Narodna skupština je dužna da akt o promeni Ustava stavi na republički referendum radi potvrđivanja, ako se promena Ustava odnosi na preambulu Ustava, načela Ustava, ljudska i manjinska prava i slobode, uređenje vlasti, proglašavanje ratnog i vanrednog stanja, odstupanje od ljudskih i manjinskih prava u vanrednom i ratnom stanju ili postupak za promenu Ustava.
Promena Ustava je usvojena ako je za promenu na referendumu glasala većina izašlih birača.
Akt o promeni Ustava koji je potvrđen na republičkom referendumu stupa na snagu kada ga proglasi Narodna skupština.” (Član 203. Ustava RS)
To znači da je preme sadašnjem Ustavu potrebno da za neko referendumsko pitanje najmanje 50.01% izašlih birača glasa za neki predlog a ukoliko se usvoji Zakon, hipotetički bilo bi dovoljno i da 30% izašlih birača glasa za i predlog bi se usvojio.
Referendum i zloupotrebe
Ovo znači da se otvaraju vrata za mnoge zloupotrebe. Godinama nesređeni birački spiskovi, i dalje nepoznat broj umrlih od Kovida19, stranačko glasanje, polarizacija društva, velika apsitinencija mladih, veliki broj ljudi na radu u inostranstvu. Tu je uvek upliv stranih banaka, korporacija, centri moći sa Zapada i Istoka mogu zahtevati nešto za sebe i tako dalje, dovode do bojazni javnosti da će se nešto značajno za sve građane zemlje i njenu budućnost prepustiti dnevnoj politici i da će biti izabran loša opcija.
Rio Tinto koji godinama lobira da dobije dozvole za iskopavanje rude Jadarita odnosno litijuma, koji bi, kako praksa pokazuje u inostranstvu, totalno uništilo plodno tlo, zagadilo reke, iselile bi se desetine hiljada ljudi, šteta bi bila nenadoknadljiva a ekonomska dobit minimalna. Mediji nisu dovoljno obratili pažnju na ovu izmenu te se u javnosti stvara otklon i pomišlja se da ,,to nisu čista posla”. Šta dalje sledi i da li ćemo dozvoliti da nam na referendumu poturaju razne opcije koje bi štetile našoj državi i društvu, danas Sud gde bi nastao pravni haos, sutra Rio Tinto i ekološka katastrofa, jedan dan će doći Preambula Ustava pa ako iko ostane u Srbiji možda se i postavi pitanje Kosova i Metohije. Ostaje nam da se svađamo oko zida i murala dok nam uzimaju deo po deo prava i državne teritorije.