Za nju su pjesme i poezija „lični pečat autora“, ali i ogledalo za čitaoce. Korijenima iz Sarajeva protkala je svoje stihove, a porodični život nastavila u Herceg Novom. Piše o svemu onome što nas čini ljudima jer smatra da je poezija „život ili bar njegova ljepša polovina“.
Teodora Košarac Kovač, mlada je pjesnikinja koja već 15 godina piše raznovrsnu poeziju. Rođena je 1994. godine, a ljubav prema književnosti usmjerila ju je na Katedru za opštu književnost i teatrologiju na Filozofskom Fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Kaže da je svaka od napisanih pjesama za nju posebna, ali ako bi morala da izdvoji jednu od njih kao svoju „ličnu kartu“ to bi bila pjesma „Prolog“.
Prolog
U čijem ste me džepu našli
Kad se jutro rađalo
Iznad vrhova Romanije,
Da bi poljubilo moje usne
Dok me ne probudi prvi zrak?
Jeste li znali toga časa
Koliko su glasne moje glasne žice,
Kako ne vezujem kosu,
Jer osjećam da sam s njom
I ja vezana?
Moji su me preci
Još u prvom vijeku
Do detalja isklesali,
NJihovom vjerom moja se rodila.
Otac me dočekao
U vrijeme kad su metke
Puštali k’o zmajeve,
A majka je zatim
Pred svima izgovorila,
Da mi je ime Božiji dar
I da sam za nju dovoljno velika
Čak i kad mi se duša skupi,
Onda kad utonem
U duboke riječi.
Jedina potpuno zna me u dušu.
Ona, koja mi i danas govori
Da trebam manje srčano ići
Glavom kroz zid,
Nogom, kroz mećavu,
A tamo,
Baš tamo u mećavama
Svi me po njenoj istini poznaju,
I kažu da ista sam ona.
(Nekoliko strofa iz pjesme Prolog)
Ta pjesma me u potpunosti oslikava kao osobu, moje korijene, karakter i ljubav. Osim nje, tu je i pjesma „Kosovka djevojka“, koja je mojim čitaocima posebno draga. Inspiracija za pjesmu su mi bile istoimena slika i epska pjesma, a kroz ovu pjesmu sam željela da opišem svoju viziju jedne od najvažnijih ženskih ličnosti Kosovskog ciklusa – ističe Teodora.
Prema njenim riječima, Kosovka djevojka je simbol svih onih djevojaka kojima su ratovi oduzeli pravo na ljubav i radost, te dodaje da je ljubav obesmislila rat, ali ona živi i prenosi se u narodu do dana današnjeg.
Poezija je proizvod jednog življenja
Ova talentovana mlada pjesnikinja je 2016. godine odlučila svoje pjesme predstaviti široj čitalačkoj publici, objavivši zbirku poezije „Herbarijum duše“, dok je veliki broj pjesama moguće pronaći u zbornicima, književnim časopisima, te Internet magizinima.
„Zbirka „Herbarijum duše“ je upravo ono što njen naslov govori, zbirka sačuvanih cvjetova izniklih iz najdubljih ličnih osjećanja. Prezadovoljna sam utiscima publike koje je knjiga izazvala. Zahvaljujući društvenim mrežama, ali i Sajmu knjiga, dospjela je i do čitalaca u zemljama regiona“ – kaže Teodora.
Čitaoci iz Srbije mogu je potražiti u Udruženju Poeta, a preko Instagram profila (a_cup_of_tea) i Facebook profila (Teodora Košarac Kovač) mogu je poručiti čitaoci iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore, po cijeni od 10.00 KM ili 5.00 evra.
Poezija – lični pečat autora
Teodora piše od svoje devete godine, a svoj talenat smatra darom koji je potrebno usavršavati.
„Svoj talenat sam shvatila kao dar od Boga, a tehnika se vremenom nadograđuje i mijenja kroz iskustvo. Nisam išla na pjesničke radionice, niti na sada popularne kurseve lijepog pisanja. Lično smatram da su uzori u umjetnosti često suvišni, te da bi ona trebala biti lični pečat autora. Naravno, svako bi od nas, a ljudi koji pišu naročito, trebalo da kroz čitanje gradi svoju ličnost. Ono nas oplemenjuje i pomaže pri spoznaji samoga sebe i cjelokupnog svijeta. Mislim da čitalačkom iskustvu svakako treba dopustiti da nadograđuje naše biće, ali istovremeno pri pisanju treba pustiti svoje lične doživljaje i unutrašnji svijet da se izraze na papiru“, istakla je Teodora.
Inspiracija su joj sve male stvari koje oboje jedan njen dan i sve one velike emocije kroz koje postojimo kao ljudi. „Upravo se zbog toga ne mogu ograničiti na jednu temu, niti vam ukratko opisati o čemu govore. Poezija je život ili makar njegova ljepša polovina“ – dodaje Teodora.
Pjesme – ogledalo čitaoca
Ova mlada pjesnikinja istakla je da je direktan kontakt sa publikom nešto u čemu najviše uživa.
„Pjesničke večeri i direktna reakcija publike na čitanja pjesama, te pitanja i razgovori licem u lice, izlaze iz formi i produbljuju odnos pjesnik – čitalac. Koliko čitaoce zanima šta je tačno pjesnik htio reći, toliko je i meni zanimljivo čuti sva njihova tumačenja mojih pjesama. Mislim da suština zapravo i jeste u tome da se zapitamo gdje smo tu mi. Dakle, pjesme služe čitaocu kao ogledalo, samo se treba dobro zagledati.
Pored direktnog odnosa sa publikom, njihovih pitanja, pohvala i impresija, značajni su i kontakti putem društvenih mreža. Savremena publika svoje čitalačko vrijeme provodi i na Internetu, te je zato važno istaći značaj Internet magazina. Svakodnevne poruke koje mi pristižu od mladih ljudi iz zemalja okruženja i inostranstva svjedoče sve većoj popularizaciji književnosti na internetu. Oni, takođe, meni kao autoru šalju svoje impresije, poručuju knjige, ali i traže savjete za njihov lični poetski izraz“, pojasnila je Teodora.
MILICA
Kao da te vidim kako pružaš pogled
Preko srpskih njiva, pašnjaka i brda
Kud se širi zemlja, ponosna i tvrda
I kud srce hoće, njemu u nedogled.
A u svaki čas loše vesti stižu
Glasnici ih nose tebi da ih sviješ
U nežna nedra dok sa zebnjom bdiješ,
A biserne suze niz lice se nižu.
LJubavlju svojom vidaš bolnu ranu
Dok na usnama molitva ti blista
Lete njene reči, lete sve do Hrista
Za vojnike dične, na Gazimestanu.
O, koliko davno behu lepi dani
Kad dvorima pesma veselo se vila,
A sad samo Stefan, krilo tvoga krila
Ostade sa tobom, Srbiju da brani.
Kao da ga gledam, dvorac od kamenja
I na njemu sjajni dragulj našeg roda,
Lepa poput vile, čista kao voda
Kneginja srpska, carskoga znamenja.
Izvori: paljanskenovosti.ba i katera.news
Serbian