POSLOVI!
Jesam li ja vama nekad pričao snove?
Ne znam. Ma kakvi, nisam sigurno.
Kad da ih stignem ispričati,
U ovo vrijeme, rđavo i burno.
Ma nije to ni san, to je uistinu bilo,
Pa čovjeku u snove slike dođu
Kad su ono u nekim zemanima
Sve životinje birale vođu.
Čega se neće sjetiti smrtnik
I šta mu na san ne može doći
Jer san je java, nekad dobra, nekad zla.
Carstvo mraka i tamne noći.
No, dabome, odlučile zvjerke da izaberu
Vođu od sviju što se zatekoše
Kakav lav i međed, ni riječi o tome
Nego nekakve kutije doniješe.
Svako ima pravo glasa i može da bira,
Neka se ne boji vukovog očnjaka,
Sloboda je svakome osigurana
Ali do prvog sutona i mraka.
Prvo su velike zvijeri podigle glas:
„Čime se vi šegačite, ovce i konji,
To mora biti neko od nas,
Vi ste uvijek bili prizemni, donji!“
Na to im reče bradati jarac:
„Kome vi da gazdujete, banditi?
Vi što oštrite zube nad stadom,
Tamanite nas da bi bili siti!“
Tako su do nekih poznih sati
Iznosili svoja mišljenja i teze
A lav cijelo vrijeme u sebi govori:
„Glupo, naivno i sve bez veze!“
Jer, žiri i sudija glavni među njima
Nije bio slon ili mudra lisica,
Bješe to pet majmuna, njih najviše ima,
Njima je zadnjica uvijek umjesto lica.
Češkajući se malo po njoj, malo po licu
Donesoše odluku, već je noć pala:
„Upali lampu!“ – narediše svicu.
Da bi se odluka vidjela i znala.
„Mi nagrađujemo magarca Uška
Sa zlatnom lentom kao najumnijeg,
Ovnu Bjelanu se dodjeljuje medalja
Jer nosi runo bijelo kao snijeg.
Šotka neka priđe da joj se dodijeli
Gramata, jer čisto dvorište drži
A tebi, kukavice, povelja pravde
Jer si poštena do koštane srži.
Nagrađujemo, takođe, Mrkova i Lisova,
Jer čuvaju voćku od nesrećnog crva.
Kikirezu jer zorom ćuti,
Zlatnu medalju, to mu je nagrada prva.
Kokošima i ponekoj guski
Ovoga puta samo riječi hvale
Ta nećemo im davati lente
Jer osim jaja nisu ništa dale.
E, tako, jeste li sad svi zadovoljni?!
Znamo da vam ovo odista znači
A sad je vrijeme da izaberemo vođu;
Ko je najbolji? Ko je najjači?
Pripala nam je čast da sa ovog mjesta
Izaberemo tvora, jer boljega nema
Njega za vođu, međ biranih dvjesta
Jer je on miris časti i poštenja.
Ko to može da ospori sada
Da naš tvor nije međ nama najbolji
Ave, Tvore! Okrunismo te,
Radi i delaj što ti je po volji.
A mi ćemo za tobom i tvojim tragom
Poslušno kao ostala stoka,
Molimo da nam putovođa bude krtica,
Tako joj njenog bistroga oka.
Jež će nam biti zaštitnica tvrda
Jer njegova hrabrost svima je znana
Vuk, soko i međed, ko su oni?
Mi smo elita, danas darovana!“
Noć je uveliko zaposjela,
I s grane se oglasi mudra sova:
„Sad kad ste sujetu nahranili
Utisnite papak umjesto slova!“
A lav je sve to posmatrao tiho,
Čudeći se gluposti šta živina radi:
„Sve će biti i proći kao i vaša ludost,
Samo, lav nikad neće skapati od gladi!“
Nemanja Zivlak, s. r.®
Serbian