Mala sala Kolarčeve zadužbine bila je ipak premala „Za partiju i Tita“. Ne, nije to bio nikakav skup „djece komunizma“ već predstavljanje kapitalnog djela istoričara Nemanje Devića.
Ova knjiga je nastala kao proširena verzija autorove doktorske disertacije, odbranjene 2020. godine i rezultat je godina istraživanja arhiva i dokumenata. Kako je autor istakao njeni osnovni tokovi su dekomunizacija, oslobađanje srpskih partizana komunističke hipoteke i pogled na srpski narod kao logorašku, stradalnu naciju.
„Srpski narod je logoraška nacija i treba da istražimo svako stradanje. Treba nam objedinjujući narativ, a ne onaj koji deli“ – istakao je on i napomenuo da srpski partizani većinom nisu bili komunisti, već da su pošli vođeni rodoljubljem i egalitarističkom idejom, idejom socijalne pravde.
„Ali važno je reći da svi mi živimo posledice komunizma, uveden je kult vođe, stvorene nove nacije, uništena srpska politička kultura…Zato nam je preko potrebno raskidanje sa tim totalitarnim i tragičnim nasleđem“ – rekao je Dević.
Kako ističe, to za njega nikako ne znači nametanje nečeg drugog već upravo povratak izvorima i traganju šta nam se to desilo.
„Dužni smo da se vratimo i do 1918. Postoje spisi koji kažu Skerlić je mlad i vedar kao njegov narod. I srpski narod to tada jeste bio. A sada na početku 21. veka je sušta suprotnost. Šta nam se to desilo? Desila nam se 1918, 1941. i 1945.“, govori Dević.
Knjiga u kojoj su činjenice svetinja a dekomunizacija misija
Sociolog Slobodan Gavrilović pomenuo je primociju prve knjige Nemanje Devića, tada još gimnazijalca i istakao da je Nemanja još tada uradio ono što država nije – popisao sve žrtve z svog kraja. „A svako poglavlje ove nove Nemanjine knjige može biti posebna knjiga. Ona je međaš između ideološke i stvarne istorije.“ – smatra on.
Dr Miloš Timotijević, istoričar, je istakao da je ovo kapitalno djelo i ispunjenje Glasnikove misije traganja za istinom.
Književnik i direktor izdavaštva Službenog glasnika Petar Arbutina, je rekao da je pravo pitanje kako do sada nije napisana jedna ovakva knjiga. „Stvari se prvo dešavaju u jeziku, u narativu. Onda dobijemo zločine u ime pravde“ – istakao je on naglašavajući da je Devićeva knjiga upravo važna da bismo razumjeli taj širok diskurs između istorijske i revolucionarne istine.
Vladimir Dimitrijević, filozof i publicista, je odgovarajući na pitanje zašto su ovakve knjige potrebne rekao da se učiteljica života koja je već u penziji i proglašena nepotrebnom stalno vraća u učionicu i stalno zatiče nespremne đake koji treba da dobiju packe „Ljudi poput Nemanje pomažu tim đacima ds bar neko nešto nauči i ne dobije packu.“ – rekao je Dimitrijević.
Po njemu ovo je ne samo istorijska već i književna knjiga u kojoj su činjenice svetinja i koja je uspjela da odvoji partizanski pokret, kao oslobodilački, od njegove komunističke zloupotrebe.
Ono što je posebno važno i zanimljivo, a što je i sam autor istakao je to da je ova promocija okupila različite generacije ljudi iz političkog, kulturnog i društvenog života i da je bilo prisutno mnogo savremenih i mladih pjesnika, politikologa, filozofa i istoričara.
Serbian