Kada je 24. februara počeo rat u Ukrajini, odmah je postalo jasno da da će se svijet postaviti navijački – neki za Ukrajinu, neki za Rusiju a najmanje je bilo onih koji su pozivali na mir i objektivno posmatrali situaciju. Za rat kao i za ljubav je uvijek potrebno dvoje samo što je sada već očigledno da to dvoje nisu samo Ukrajina i Rusija već da postoji još mnogo sporednih igrača.
Navijačka atmosfera i antiruska histerija
Ako pogledamo antirusku histeriju koja je prisutna proteklih nekoliko nedelja a koja se samo može uporediti sa nekim od najmračnijih perioda ljudske istorije, vidjećemo da zapravo inicijative EU i SAD u cilju zaustavljanja sukoba u Ukrajini praktički ne postoje.
Aktivnosti se uglavnom svode na sankcije, prijetnje, likovanja zbog ruskih gubitaka, dostavljanje (prodaju) naoružanja Ukrajini, upumpavanje ogromne količine finansijskih sredstava koja se koriste za kupovinu oružja i finansiranje stranih plaćenika koji ratuju na strani Ukrajine.
Uticaj sankcija Rusiji na ekonomiju u EU i bunt velikih kompanija
S druge strane, stvarni pokušaji za zaustavljanje sunovrata osim nekoliko bezuspješnih Emanuela Makrona kome se bliže izbori, do sada nisu zabilježeni. Agresivne sankcije za koje predsjednik SAD Džozef Bajden s ponosom ističe da su „najteže kaznene sankcije u svjetskoj istoriji“ a koje su usmjerene prema Rusiji, bez dileme će teško uzdrmati rusku ekonomiju ali ništa manje posledice neće osjetiti ni Evropska Unija.
Estonija se tek nepun mjesec od početka krize suočava sa nestašicom drveta, Finska sa nedostatkom papira, Španiji nedostaje jestivo ulje i brašno, u Milanu vekna hljeba košta i do 8 evra a Volkswagen je zbog nedosoststka dijelova zatvorio svoje proizvodne pogone u Slovačkoj. Međutim, ono o čemu se u javnosti gotovo uopšte ne govori jeste bunt velikih, posebno industrijskih kompanija koje se nikako ne slažu sa sankcijama Rusiji prvo, zbog nedostatka sirovina i opasnosti da proizvodnja zbog prekida snabdjevanjem gasom bude prekinuta a onda i zbog nemogućnosti plasiranja proizvoda na ogromno rusko tržište.
Upravo iz navedenih razloga interesi krupnog, pre svega automobilskog bizisa kao nosioca industrijske snage EU su u teškim suprotnostima sa odlukama političkih vodstava država Evropske Unije. Naravno, odluke Vlada se moraju poštovati ali, budući da se zapadni proizvodi još uvijek mogu naći na policama ruskih supermarketa očigledno da je ruski novac zapadnim kompanijama još uvijek mio.
Od Evrope će u ekonomskom smislu ostati zgarište
Ukoliko se ekonomski odnosi EU i Rusije u što skorijem roku ne normalizuju tj. ukoliko evropski lideri ne ublaže sankcije prema Rusiji, od Evrope će u ekonomskom smislu ostati zgarište a bilo kakav državni intervencionizam neće pomoći da se spasi neizbježno. Dalja izolacija Rusije koja će uzdrmati Uniju, u narednom periodu mogla bi uzrokovati masovan pad evropskih vlada i ekspanziju desničarskih i ultradesničarskih partija i ideologioja u evropskim demokratijama a visokoprocentna inflacija teško da će biti izbjegnuta.
Kada je Vajmarska Republika, tadašnja naslednica nemačkog carstva nepravedno ponižena i kada joj je članom 236. Versajskog mirovnog ugovora nametnuta isključiva odgovornost za početak Prvog svjetskog rata, to je stvorilo neizmjernu želju za revanšizmom ne samo njemačkog vojnog i političkog establišmenta nego i kompletnog njemačkog naroda. Istovremeno, do tada nezabilježena stopa inflacije uzrokovana ogromnim reparacijama koje je Njemačka morala da plati, ekonomski je potpuno devastirala do tada najveću evropsku silu a njemački narod dovela na ivicu egzistencijalnog opstanka. Upravo ta kriza, siromaštvo i osjećaj beznađa koji je uslijedio u Njemačkoj iznedrio je i samog Hitlera. Posledice po EU će biti katastrofalne a sankcije usmjerene prema Rusiji isključivo će doprinjeti homogenizaciji ruske javnosti i naroda baš kao što se to i u ranijim istorijskim primjerima događalo sa Vijetnamom, Srbijom, Sirijom i drugim zemljama koje su bile izložđene spoljnoj agresiji. Egzistencilna ugroženost spolja uzrokuje visok stepen zajedništva društva koje je ugroženo a ta crta kod slovenskih naroda je naročito izražena.
Stvaranje novog svjetskog poretka
Sami razlozi za intervenciju Rusije u Ukrajini su brojni iako se o njima u javnosti i ne govori previše ali definitivno da poslije ovog sukoba svijet sigurno više neće biti isti. Svjedoci smo stvaranja novog svjetskog poretka u kojem će SAD ostati super sila ali ni približno sa takvom količinom moći kakva je bila prisutna krajem devedesetig i početkom dvehiljaditih.
Narušena globalna ravnoteža snaga koja je bila prisutna sve do 2008. definitivno je ponovo uspostavljena. Ukoliko se trgovina energentima između Evrope i Rusije u narednom periodu bude odvijala u rubljama, a sigurno hoće jer EU nema drugog izbora, to će dovesti do s jedne strane pada evra a s druge, u velikoj mjeri neutralisanja antiruskih sankcija. Ako se na to dodaju i pregovori o naftnom trgovanju Saudijske Arabije i Kine u juanima, svijet bi u narednom periodu mogao zakoračiti u krizu kakva nije viđena od drugog svjetskog rada a dominacija američkog petrodolara bi isto tako mogla biti okončana.
Nova blokovska podjela i promjena slike svijeta
Sankcije Rusiji kakve do sada u istoriji nisu zabilježene, dovešće do teških poremećaja na tržištu energenata, sirovina i hrane. Cijene nafte bi mogle biti takve da unište kompletne privredne grane a građane dovedu na rub siromaštva. Nova blokovska podjela koja će nastati poslije krize potpuno će promijeniti sliku svijeta i tek nakon što “Istok“ počne uzvraćati udarac, zapadne zemlje i javnost će shvatiti da su sankcije bile greška i da se mnogo više moralo raditi na pronalasku diplomatskih ršenja – ne danas, već još od 2014. godine.
Nažalost, nervozna evropska diplomatija nije bila u stanju da vidi dalje od kratkoročnih zbivanja zbog čega će cijeli svijet u narednom periodu platiti veoma visoku cijenu a Evropa se od svega neće oporaviti godinama a možda čak i decenijama.
Prvi dio analize pročitajte ovde:
Serbian