Danas, kada treba svi zajedno da se dignemo, kao jedan glas da govorimo i da sačuvamo dostojanstvo, mi i dalje šutimo, uvaljeni u fotelje čekajući da prođu godine, i dođu, opet, neke nove.
Danas, kada je ugroženo osnovno ljudsko pravo, a to je sloboda govora, kretanja i mišljenja. Mi i dalje nemamo svoje mišljenje, ne poštujemo svoju slobodu i ne želimo da se pokrenemo.
Svaka funkcija snosi odgovornost, svaka funkcija ima neku ulogu u društvu, i svaka funkcija dođe i ode, ali poslije nje ostaje pitanje samo jedno „Kakvi smo bili ljudi, dok je ona trajala?“. Iako sam po struci prosvjetni radnik (bez posla, naravno!), ne mogu da ne primjetim da nam je kultura, prosvjeta i sve što ide uz razvoj društva, na tankim nogama.
Kultura i prosvjeta na tankim nogama
Ovdje može da se postavi slično pitanje „Zašto je to tako?“, ali odgovor neću da pišem, jer ga već svi znate. To je tema o kojoj se jako malo govori u javnosti. Biti patriota samo pred izbore, i putem društvenih mreža, ne donosi nikakvu korist ni vama, ni nama, ni društvu. To je priča, kako naši stari kažu, „Iz šupljeg u prazno“. Busati se u prsa, sa izgovorom „Mi branimo našu zemlju“, a pri tome ne djelovati u skladu sa mišljenjem, ne vodi ničemu, pa ni očuvanju iste.
Doba krize identiteta
Da, jeste. Mnogo je bolje, sjesti ispred televizije, nego pružiti podršku nekom „tamo“ profesoru. Razlog tome jeste „nas niko ne dira“, ali to ne znači da vi niste sljedeći. Živimo u dobu jedne velike krize identiteta, želeći da se „utopimo“ u masu kojoj ne pripadamo. Vrijeme je da se probudimo iz dubokog zimskog sna, koji nas prati već godinama, te da se probudimo kao što se sada „budi“ proljeće.
Kao što reče „tamo“ neki profesor, „Pamet u glavu! i zavjet u srce“. Treba da budemo jedno, a ne stotinujedno. Mi treba da budemo primjer omladini, a ne omladina nama. Doćite, ne zato što morate, nego zato što želite, zato što znate da je to jedino ispravno, jedino moralno i u skladu sa odabranim pozivom. Svi smo mi , na neki način kolege, imali ili ne slično zanimanje. Poštujući jedni druge, mi bitujemo na očuvanju identiteta, vijekovima prisutnog na ovim prostorima. Smanjimo sujetu, ljubomoru, i „dječije ponašanje“, budimo ljudi, kao što je, blaženo počivajuvši, patrijarh Pavle govorio. Kolege, sugrađani, braćo i sestre, vijeme je da budemo jedno. Jedan glas, jedan razum i jedan narod, sa obije strane Drine.