Ruska invazija Ukrajine ili Specijalna vojna operacija, zavisno od toga koga pitate za prevod, ušla je već uveliko u svoj treći mjesec. Pojedine stvari se već polako kristališu, ratni ciljevi Rusije i SAD su postali jasniji baš kao i činjenica da se na ukrajinskoj teritoriji trenutno odvija predstavnički rat između NATO-a i Rusije i da će se sukob očigledno voditi do poslednjeg Ukrajinca.
FOTO: FRANK AUGSTEIN / TANJUG/AP
U moru činjenica koje su izašle na vidjelo, najopasnija je međutim ona da se Evropa, sa izuzetkom Mađarske i Srbije, okrenula protiv sebe i interesa svojih građana.
Trenutne posljedice koje se u evropskim prestonicama zbog bezglavog uvođenja sankcija i ekonomskog rata sa Rusijom već uveliko osjećaju, nisu ništa u poređenju sa onim što Evropu očekuje u narednim mjesecima ukoliko ne dođe do radikalnog zaokreta u politici prema ukrajinskom ratu što je pak veoma malo vjerovatno.
Evropa se okrenula protiv sebe
Pomoći slabijem u sukobu je humano i ljudski ali sve do momenta dok sami ne počnete trpiti udarce koji vas šalju u nok daun. Onog trenutka kada zbog pomoći nekome, ko u međuvremenu i nije baš tako nevin i čist kao što se nastoji predstaviti, i sami počnete posrtati do mjere da vam se u pitanje dovodi i vlastiti život, onda ispadate naivni.
Otprilike takva situacija trenutno se događa po pitanuju ukrajinskog sukoba i odnosa Evrope prema samoj sebi. Državnici kalibra Rišeljea i Otta von Bismarcka nikada sebi ne bi dozvolili da zbog nečijeg tuđeg interesa u egzistencijalnu opasnost dovedu vlastitu zemlju i narod.
Upravo to Evropljani, gotovo četiri vijeka od ustanovljavanja čuvene doktrine državnog razloga i vijek i po od sloma Bizmarkovog koncepta spoljnopolitičkog balansiranja, čine sami sebi. Ne vodeći računa o vlastitim interesima i bezglavo jurišajući u sukob koji sebi nije smjela dozvoliti, Evropa se dovela na korak do (za sada samo ekonomskog) samouništenja.
Novi stari predsjednik Francuske – Emanuel Makron imao je nevjerovatnu sreću što su francuski predsjednički izbori održani u maju jer da su se dogodili u avgustu ili septembru, Makron bi izbore definitivno izgubio. Još u tekstu koji sam pisao mjesec dana od početka invazije, najavio sam uspon desničarskih partija i ideologija što će se sasvim izvjesno desiti kada se građani Evrope suoče sa mnogo ozbiljnim egzistencijalnim ali i psihološkim problemima i pritiscima koji već polako počinju da se osjećaju.
‘Pacta sunt servanda’
Princip “pacta sunt servanda“ili, ugovori se moraju poštovati ustanovljen još 1638. kao jedno od temeljnih načela Vestfalskog mirovnog ugovora i najvećih evropskih civilizacijskih i pravno-političkih dostignuća, već 400 godina je osnovni postulat koji garantuje međusobno povjerenje država.
Iako je od ustanovljavanja pomenutog koncepta prošlo gotovo četiri vijeka i uprkos tome što je on jedna od najvažnijih vrijednosnih tekovina Evrope, nepoštovanje dogovora koji je sklopljen sa Rusijom nakon Hladnog rata o kojem su ranije pisali “Der Spiegel“ i zagrebačka Geopolitika u tekstu “Bomba“ iz Njemačke: Otkriće dokumenta iz 1991. a koji se odnosio na neširenje NATO na Istok, upravo je i jedan od osnovnih razloga za pokretanje invazije na Ukrajinu i ruskog kršenja međunarodnog prava.
Nije zgoreg napomenuti da se ono ne događa samo danas i da je od strane nekih drugih aktera, najviše od strane SAD, od kraja Drugog svjetskog rata naovamo međunarodno pravo prekršeno nekoliko desetina puta kao npr. u Vijetnamu, Granadi, Nikaragvi, Srbiji, Iraku, Libiji(…).
Pa ipak, to ne opravdava narušavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta jedne nezavisne države i takve stvari moraju naići na osudu ko god da je agresor. U tom kontekstu, biće veoma interesantno posmatrati i kako će se postaviti SAD i Australija nakon potpisivanja sveobuhvatnog bezbjednosnog sporazuma između Kine i Solomonskih ostrva a naročito u slučaju da Kina na ovom malom ostrvu odluči graditi pomorsku vojnu bazu.
Evropa i politički realizam
Naravno, reakcija SAD i Australije bez ikakve sumnje će biti energična a opravdanje za okupaciju te male pacifičke države koja će vrlo vjerovatno uslijediti naći će se u narušavanju globalnih bezbjednosnih prilika.
Naravno, neizostavan će biti i argument o tome da Solomonska ostrva i Ukrajina nisu isto, što i nisu, jer bezbjednosni interesi članica AUKUS-a po nepisanom pravilu uvijek imaju veću težinu i bitniji su od bezbjednosnih i geopolitičkih interesa svih ostalih država svijeta poput, na primjer Rusije, Kine, Njemačke(…). Pravo Solomonskih ostrva na nezavisno vođenje spoljne politike može biti garantovano samo ukoliko se njihovo spoljnopolitičko opredeljenje poklapa sa interesima jedine svjetske supersile i njenih saveznika.
Upravo tu se vraćamo na teren najsurovijeg oblika političkog realizma, onog čuvenog melskog, u kojem snažniji radi ono što želi a slabiji ono što mora. Zapravo, to je pravilo koje je u međunarodnim odnosima prisutno od nastanka prvih država i ono definitivno neće prestati da postoji sve dok u genetski kod čovjeka bude usađena želja za dominacijom.
Međutim, ono što je zaista nevjerovatno pa i poražavajuće jeste činjenica da su moćne Njemačka i Francuska sebi dopustile da im lekcije iz morala, civilizacijskih vrijednosti, demokratije i ljudskih prava, šta je to ispravno a šta ne, dijeli neko ko nije bio u stanju da suzbije nasilje prema manjinskom stanovništvu vlastite zemlje.
Da su veličine poput Branta, Kola, De Gola i Miterana znale u kakvu će se poziciju dovesti njihove zemlje i da će im u nekom trenutku spoljnu politiku praktički voditi predsjednik Ukrajine koji, dok su neki od njih davali najbolje što su imali, nije bio ni rođen, vjerovatno nikada ne bi pristali da se nađu na čelu trenutno dvije najmoćnije države EU.
Zelenski žmirio na zločine na istoku Ukrajine
Pominjane činjenice da je Zelenski žmirio na višegodišnje zločine na istoku Ukrajine, spaljivanje živih Rusa u Odesi te proruskih vojnih zarobljenika na krstovima, o čemu postoje zvanični dokumenti i video zapisi, danas se tretira kao anticivilizacijski čin i štićenje leđa agresoru.
Međutim, kako vrijeme bude odmicalo a evropska javnost zbog masovnih nestašica i teške krize koja će nastupiti zbog ekonomske i tržišne blokade Rusije bude postajala sve nervoznija, tekstovi i dokazi ukrajinskih zločina u Donbasu će sve više isplivavati na površinu.
Naravno, postojaće veliki broj onih koji će čak i ovaj tekst okarakterisati kao proruski ali osnovna njegova poruka je da Evropa prije svega mora da vodi računa o vlastitim građanima i vlastitoj ekonomiji pa tek onda o saveznicima, naročito onima koji to zapravo nisu. Kada je u pitanju regija, sviđalo se to nekome ili ne, Balkan je osuđen na Evropu i praktički je nemoguće da se problemi sa kojima se sučavaju najveće evropske ekonomije ne odrazi i na nas.
Evropa će morati preispitati svoju politiku
Podatak da je Njemačka zbog negativnih efekata sankcija i novonastale atmosfere primorana da se zaduži za 40 milijardi evra, da čak 46% Nijemaca svega tri mjeseca od početka rata koji će sasvim sigurno potrajati, ne želi da snosi lične finansijske posledice sankcija Rusiji kao i da oko 60% Nijemaca ne podržava slanje tenkova Ukrajini jasan su znak će usled ogromnog pritiska sa kojim će biti suočen kancelar Šolc morati da preispita svoju politiku.
Poziv bugarskog premijera da dio svojih primanja bugarski građani doniraju Ukrajini, naišla je na neočekivano žestoke osude i protivljenja. Istovremeno, predlog EU o embargu na uvoz ruske nafte propao je svega nekoliko dana nakon podnošenja pošto su mu se pored Mađarske usprotivile Češka, Slovačka, Bugarska i Hrvatska, a gotovo sigurno ga neće podržati ni Njemačka čije pojedine kompanije već uveliko ruski gas plaćaju u rubljama.
Stopa inflacije u EU martu, mjesec dana od početka sukoba iznosila je 7,5% što je najviši procenat još od 1997. a u ovom momentu Evropa strahuje i od stagflacje koja je prema prognozama ekonomskih analitičara, kao posledica rata i politike sankcija, sasvim realan scenario. Krah evropske ekonomije u ogromnoj mjeri će se reflektovati i na naš region.
U BiH će biti još teže
Naročito će biti teško u Bosni i Hercegovini u kojoj zbog poskupljenja koja su mahom izazvana “lovom u mutnom“ velikih trgovačkih lanaca i naftnih distributera, konvertibilna marka ubrzano gubi vrijednost čime se ionako slaba kupovna moć tamošnjeg stanovništva dovodi u neodrživo stanje. Upravo zbog toga, ova zemlja, ponajviše zahvaljujući ogromnoj stopi kriminala i korupcije, postaje socijalni slučaj Evrope i ozbiljan regionalni problem što zavređuje i mnogo detaljniju analizu.
Međutim, koliko god nestabilnost bila prisutna, očekivati da se u BiH izrodi novo krizno žarište slično ukrajinskom bilo bi veoma neozbiljno.
Ukrajinska kriza – proces koji će odrediti buduću geopolitičku sliku svijeta
Ovaj, jedan od najvažnijih događaja u istoriji sigurno će nam dati odgovore na brojna pitanja budućnosti koja nam nameće sadašnjost. Otvoreno stavljanje na jednu ili drugu geopolitičku stranu definitivno će nam donijeti neprijatelje a to je nešto što nam je kao narodu u ovom trenutku najmanje potrebno. Stoga, balansiranje, opet, pa kako nam bude.
Politikolog
Serbian