INTERVJU SA SERIJSKIM SILOVATELJEM ILI KAKO SMO DOTAKLI DNO

Sinoć se u javnosti pojavio tekst jednog beogradskog tabloida pod naslovom: “MEGAEKSKLUZIVNO Ispovest serijskog silovatelja: Prvi put sam silovao sa 10 godina (VIDEO)“.

Ja znam da mediji danas teško preživljavaju, da je tržište surovo i da je na sceni bukvalno borba za goli opstanak ali, da li je moguće da mediji zarad klikova mogu ići toliko daleko i pasti toliko nisko da se obavljaju intervjui i daje medijski prostor svakakvim profilima ljudi – pa čak i sa serijskim silovateljima?

Lično nemam ništa protiv tabloida, oni nude svoju robu potrošačima gdje u suštini, svako ima pravo da čita ono što mu ono što mu najviše odgovara međutim, očigledno da je krajnje vrijeme da se država, a ako ne ona, onda mi – svi upustimo u borbu sa medijima i da se stane u kraj objavama tekstova ovakvog tipa.


Ovdje više nije u pitanju samo sloboda izražavanja


Ovdje više nije u pitanju samo sloboda izražavanja već opasnost od dovođenja u teško psihološko stanje osoba koje su od strane čovjeka sa kojim je intervju obavljen, pretrpjele jedan od nagnusnijih zločina. Možda je u pitanju i odvlačenje pažnje javnosti sa nekih bitnijih stvari ali, ovo ne može i ne smije da bude način!

Medijsku i političku scenu nam godinama unazad kreiraju varalice, hohštapleri, kvazinovinari, polucivilizovani, neobrazovani i rijaliti pojedinci i mediji, dok država sve to nijemo posmatra – i saučestvuje. Postali smo senzacionalistitičko, rijaliti i društvo stresa, straha i tenzije.

Kada otputujemo 200 km na sjever ili zapad, čudimo što su ljudi nasmijani, smireni i raspoloženi i što nam izgledaju kao da nemaju nikakvih problema, a itekako ih imaju. I oni!


Postali smo senzacionalistitičko, rijaliti i društvo stresa, straha i tenzije


Danas je o bilo kome moguće napisati bilo šta – bez ikakve odgovornosti i posledica, a medijski prostor se daje baš svakome, bez bilo kakvih kriterijuma i mjerila vrijednosti i kvaliteta.

Odavno su već mediji pali na niske grane baš kao i politika, ljudi i opšti ambijent; odavno već imamo priliku čitati, gledati i slušati ispovjesti prostitutki, ubica, lopova; odavno smo mi svi, kolektivno skrenuli s puta. Međutim, sve to mi nekako izgleda minorno u poređenju sa ovim što je svjetlo javnosti ugledalo sinoć.

Neki će možda reći: “Pa to je u Srbiji, to se nas ne tiče“ ali, po mnoogo čemu smo mi Srbiju već odavno “prešišali“, pa i po ovome. Još nam je potreban neki intervju sa presuđenim pedofilima pa da još dublje potonemo u blato. Mada, posle svega, nisam siguran da prostora za dalje potonuće više uopšte i ima.

Dotakli smo dno!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

sr_RSSerbian