O tenisu koji igra Novak Đoković je suvišno komentarisati ali, govoriti o inatu, mentalnoj snazi, ljudskoj i moralnoj veličini tog čovjeka nikada ne može biti suvišno i tome se uvijek i iznova treba vraćati.
Godinama demonizovan i predstavljan kao loš momak, diskvalifikovan sa US Opena zbog banalnosti – jer nije dio globalne elite i dijete neke od velikih svjetskih sila, tretiran kao kriminalac i zatvaran prošle godine u Australiji bez ikakvog osnova, Novak Ðoković je udario šamar svima koji su (kolektivno) pokušali da ga slome, kao niti jednog drugog sportistu u istoriji bilo kojeg sporta.
Međutim, uprkos svemu On je preživio sve – i uspio. O tenisu koji igra Novak je suvišno komentarisati ali, govoriti o inatu, mentalnoj snazi, ljudskoj i moralnoj veličini tog čovjeka nikada ne može biti suvišno i tome se uvijek i iznova treba vraćati.
Novak Đoković, taj „mali od Srbije“, to je idol, naša ikona, to je inspiracija i stil života, koji treba da bude uzor svima nama i kao takav, uđe u udžbenike, sa svim svojim uspjesima i kvalitetima – kako sporstkim tako i ljudskim.
Novak je još jednom dokazao da, koliko god bilo teško i koliko god nam se činilo da je sve protiv nas, izlaz uvijek postoji – samo se za njega treba izboriti. Na kraju, kako je i sam rekao, „sanjajte, ne dopustite da vam bilo ko uzme vaše snove jer, sve je moguće, nebitno odakle dolazite“.
Hvala ti što si nas po ko zna koji put učinio ponosnim i što smo plakali zajedno sa tobom. Privilegija je živjeti u tvojoj eri, u eri jedne takve ljudske veličine i apsolutnog teniskog kralja.
Serbian