{"id":5177,"date":"2021-08-05T09:52:20","date_gmt":"2021-08-05T07:52:20","guid":{"rendered":"https:\/\/pokreni.rs\/?p=5177"},"modified":"2021-08-05T09:52:25","modified_gmt":"2021-08-05T07:52:25","slug":"vremeplov-kroz-stradanje-koje-se-ne-priznaje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/pokreni.rs\/index.php\/2021\/08\/05\/vremeplov-kroz-stradanje-koje-se-ne-priznaje\/","title":{"rendered":"Vremeplov kroz stradanje koje se ne priznaje"},"content":{"rendered":"\n

Jugoslavija osamdesetih \u2013 dr\u017eava sa oko dvadeset miliona stanovnika, polovinom radnika i poljoprivrednika, velikim brojem mladih raspetih izme\u0111u Mladine i Duge, izme\u0111u novog talasa i re\u017eima koji daje svoje posljednje znake \u017eivota. Jugoslavija tada bije\u0161e sinonim za slobodu, ali u isto vrijeme i krizu. Za gra\u0111ane iz Rumunije, Poljske, Sovjetskog Saveza, Ma\u0111arske i \u010cehoslova\u010dke, ova dr\u017eava je predstavljala ostvo oko kojeg su ajkule spremne \u0161\u010depati sve izop\u0161tenike, disidente, slobodomisle\u0107e. Sloboda je pravo, a tada je bila ustupak vlasti u procesu liberalizacije i kona\u010dnog ostvarenja ciljeva zacrtanih u Drezdenu 1928. godine. Jugoslovenska inteligencija, a pogotovo ona srpska, tra\u017eila je sve vi\u0161e i ja\u010de slobodu misli i izra\u017eavanja. Pionir u tome je bila Srpska akademija nauka i umjetnosti, a odmah za njom i slovena\u010dka. <\/strong>Dobrica \u0106osi\u0107 se u svom Odboru za odbranu slobode misli i izra\u017eavanja zalagao za pu\u0161tanje na slobodu sve one inteligencije koja je mislila u najte\u017eim vremenima sivila i crvene zastave. Tako je oslobo\u0111en i Alija Izetbegovi\u0107 koji se iza re\u0161etaka na\u0161ao nakon objavljivanja Islamske deklaracije.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jugoslovenska kriza je nastajala postepeno, ali svakih nekoliko godina ona je eskalirala: <\/strong>prvi put propa\u0161\u0107u petoletke i 1968. izazvala sveop\u0161ti bunt zbog niskog standarda i lo\u0161eg tretiranja radnika, u tom periodu nastaje i novi dinar koji traje do poznatog konvertibilnog iz 1990. godine. Ovaj put je kriza izazvana posve nepotrebno. Lo\u0161e ekonomske politike i neodgovornost dovele su dr\u017eavu na ivicu bankrota. Pretjerane mjere \u0161tednje i restrikcija samo su pogor\u0161ale stanje na makroekonomskom planu, a onom mikro dijelu da i ne govorimo. To nije omogu\u0107ilo jednostavnu otplatu duga, inflacija je rasla, \u017eivotni standard gra\u0111ana padao. I na sve to, re\u017eim koji je nekada bio oli\u010den u monopolu Saveza komunista propada, razbija se u parampar\u010dad na bezbroj stran\u010dica, ali samo nekoliko velikih nacionalisti\u010dkih.<\/p>\n\n\n\n

Na ivici ambisa jugoslovensko dru\u0161tvo je u ritmu muzike za ples \u0161tafetu mladosti zamijenilo bombom ka\u0161ikarom, muziku novog talasa sa ehom krika i rafala. Bratoubila\u010dki rat je na pomolu, svi ga se boje, ali samo neki su spremni da brane planove skovane u Bonu, Va\u0161ingtonu i Beogradu.<\/p>\n\n\n\n

U Jugoslaviji je postojalo \u0161est republika, me\u0111u njima bila je i Hrvatska. Kada je na njene zapadne granice, mokre i slane od mora, oslobodila\u010dka srpska vojska u Prvom svjetskom ratu kro\u010dila, ona je bila sastavni dio Kraljevine SHS<\/strong>. I Dubrovnik sa svim svojim romansijerima, i Zagreb sa svim svojim politi\u010dkim djelatnicima i nacionalisti\u010dkim spava\u010dima su bili ujedinjeni u \u017eelji da Hrvatska, bez jasnih granica jer dr\u017eavnosti prije nije imala, pripadne zajedni\u010dkoj dr\u017eavi. To je bio po\u010detak stvaranja hrvatske dr\u017eave. Onda kada je regent Aleksandar prihvatio Jugoslaviju, a jasno odbio Veliku Srbiju, napravio je civilizacijski pomak. Dok su sve okolne dr\u017eave, pa i gra\u0111ani same Srbije, smatrali boljom odlukom stvaranje Velike Srbije, on je odbio nacionalne te\u017enje smatraju\u0107i narode dovoljno iscrpljenim amovima stranih sila pod \u010dijom su jurisdikcijom vijekove proveli potla\u010deni i nipoda\u0161tavani. Ubrzo nakon, Hrvati su K. Jugoslaviju smatrali Velikom Srbijom iza \u201edobro osmi\u0161ljenog pla\u0161ta zajedni\u0161tva\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Stjepan Radi\u0107 i njegova ideja razbijanja Jugoslavije potpuno se mo\u017ee porediti sa onom Tu\u0111manovom, ali imajmo samilosti prema njemu. On je bio tek prvi stadijum u razvitku Hrvatske<\/strong>. Nakon njegovog ubistva, na scenu dolazi hrvatski advokat Vlatko Ma\u010dek, koji zajedno sa Dragi\u0161om Cvetkovi\u0107em vodi Jugoslaviju u ralje fa\u0161izma i nacizma. No trezveni narod, slobodomisle\u0107a rijeka ljudi, preplavila je ulice Beograda, pa \u010dak i Splita, i pu\u010dem se usprotivila nacisti\u010dkoj hegemoniji nad jugoslovenskim narodima. <\/p>\n\n\n\n

\n